Trauma i energetski hologrami svijesti
Poznato je da kada doživimo tešku traumu, dio nas se odvaja ublažujući ili blokirajući sjećanje na traumu kako bi nas od nje zaštitio. No istodobno tu traumu neprestano opet proživljavamo ispod razine svijesti, tako da ona nikad ne završava. Uvijek se smatralo da je dio koji proživljava traumu smješten negdje u mozgu. Međutim, kao što se nikad nije uspjelo dokazati da se tragovi sjećanja nalaze u mozgu, nije se uspjelo dokazati ni da su traume ondje smještene. Gdje su smještene i kako se liječe samo su neke od tema koje je Karl Dawson, naš gost u Zagrebu 14.6. objasnio u knjizi "Reprogramiranje životne matrice" napisanoj zajedno sa Sashom Allenby. Iz knjige prenosimo dio iz Uvoda u energetsku psihologiju.
"Intenzivnim radom na traumi, Karl Dawson je otkrio da se ona nalazi u našim lokalnim poljima. Njegova je teorija da dio nas koji se odvoji, kada doživimo traumu, oblikuje zasebnu energetsku stvarnost izvan našeg tijela i uma. Te disocirane energetske dijelove nazvao je „energetskim hologramima svijesti“. Oni zadržavaju energiju traume i to je strategija kojom nas štite.
Koncept dijelova nije ni po čemu nov. U tradicionalnoj psihoanalizi i psihoterapiji često se opisuju kao „unutarnja djeca“. Odavno je prihvaćena spoznaja da djeluju na nas te da nam se traumatična i stresna životna iskustva ponavljaju zbog našeg odnosa s tim disociranim dijelovima. Međutim uvijek se pretpostavljalo da ih pohranjujemo u sebi, otuda i naziv „unutarnje dijete“. Stoga je Karlovo shvaćanje da su pohranjeni u našim poljima radikalno i novo. On nadalje tvrdi da se usklađujući s energijom prvotnog sjećanja, zapravo usklađujemo s hologramom u polju, čime se prvotna energija sjećanja opet vraća u tijelo. Ako smo doživjeli mnogo trauma (bilo onih s velikim „T“ ili onih s malim „t“), imat ćemo mnogo holograma. Ti su hologrami poput dijelova nas samih zaleđenih u vremenu. Imaju vlastite osobnosti koje ovise o tome u kakvom smo stanju bili u trenutku traumatičnog događaja. Kad se uskladimo s njihovom energijom u polju, preuzimamo je, a s njome i njihovu osobnost. Možda ste to i sami doživjeli kad ste se, reagirajući na nešto stresno, opet pretvorili u trogodišnjaka, petogodišnjaka, sedmogodišnjaka i tako dalje. Katkad dođe i do fizičke promjene izraza lica i govora tijela. Ako ste to primijetili kod drugih, možda ste imali iznenadni dojam da je pred vama dijete. Ako ste to sami doživjeli, možda ste iznenada i sami postali dječja inačica sebe.
Tehnikom reprogramiranja životne matrice možete neposredno raditi na hologramima i pomoći im da oslobode energiju nastalu tijekom traumatičnog događaja. Ne samo da se time mijenja vaš odnos prema događaju, nego se mijenja i vaša točka privlačenja.
Kako dolazi do toga da se usklađujemo s energijom holograma? Stvar se aktivira nečim što nas podsjeća na taj raniji traumatični događaj. Može se raditi o boji glasa, pogledu, riječi, zvuku, mirisu, okusu, boji i tako dalje. Time se aktivira alarm u podsvjesnom umu koji nas usklađuje s prvotnim hologramom. Iznenada nas preplavi energija sjećanja, iako toga nismo nužno svjesni, koja nas sasvim obuzme. Kad se radi o veoma teškim slučajevima, vidimo stanja poput disocijativnog poremećaja identiteta (DPI-a, nekoć poznatog kao višestruki poremećaj osobnosti) za koji je karakteristično da osoba ima više različitih stanja osobnosti. S obzirom na to da do DPI-a dolazi kad osoba doživi iznimno tešku traumu, smatramo da se stanje javlja kad su hologrami tako snažni da uzrokuju pojedinčevu promjenu identiteta. Kod DPI-a svaka osobnost ima vlastite fizičke značajke, što čak može ići tako daleko da jedna osobnost pati od dijabetesa, a druga ne. Kao logičan se zaključak onda nameće objašnjenje da se osoba oboljela od DPI-a uskladila s različitim hologramima u polju. Kad bi različite osobnosti bile pohranjene u tijelu, ne bi se mogle objasniti fiziološke promjene koje doživljavaju. Iako je DPI ekstreman primjer usklađivanja s hologramima u polju, ako imamo nerazriješenih trauma, svi to činimo u određenoj mjeri.
Naši se hologrami grčevito drže traume kako bi nas zaštitili od nje. Ali ne mogu to činiti vječno zato što im treba mnogo energije da bi je kontrolirali. To je jedan od razloga zašto mnoge traume, ako se ne riješe, rezultiraju bolešću. Možda ste primijetili da ljudi kako stare, sve više pate od neriješenih trauma.
Tehnikom reprogramiranja životne matrice možete neposredno raditi na hologramima i pomoći im da oslobode energiju nastalu tijekom traumatičnog događaja. Ne samo da se time mijenja vaš odnos prema događaju, nego se mijenja i vaša točka privlačenja. Sjetite se zakona privlačenja: privući ćete ono na što se usredotočite. Ako u polju imate mnogo traumatiziranih holograma, nastavit ćete privlačiti slično, ma koliko se trudili biti optimistični. Jednako tako, kad oslobodite energiju oko hologramâ, počet ćete privlačiti nešto drugačije."
