Cijeli svijet se grli
Zagrljaj, izraz nježnosti, prijateljstva, bliskosti i povezanosti nešto je o čemu obično ne razmišljamo previše – samo to učinimo. No, obasipani epidemiološkim mjerama, upozorenjima pa i strahom, ovih dana nerijetko se moramo odreći tog možda najljepšeg čina bliskosti. Je li ipak moguće, čak i danas, u ovim izazovnim vremenima pronaći vjeru i utjehu upravo u zagrljaju?
Svoju djecu volimo neizmjerno, bezuvjetno. Nema toga što za njih ne bismo žrtvovali, što ne bismo napravili za njihovu dobrobit i sreću. Pa ipak, ponekad u žurbi, brizi za egzistenciju, željom da sve napravimo kako treba i odgojimo ih u najbolje ljude na svijetu, zaboravimo samo biti s njima.
Gledanje obiteljskog filma, igranje neke društvene igre, a posebno zajedničko čitanje ili odlazak u šetnju može biti predivno iskustvo povezivanja i zajedničke kontemplacije. Prekrasna slikovnica Cijeli svijet se grli talijanskih autorica Manuele Monari i Evelyn Daviddi vodi nas u jednu takvu jesensku šetnju s malim Medom i njegovim tatom. Dok šuškaju otpalim lišćem i polako koračaju šumom, promatraju prirodu oko sebe:
„Tata, pogledaj, jedan oblak grli planinu!“ primijetio je mali Medo. „Sve izgleda kao da je sljubljeno i obgrljeno medom!“
Dječje oči često vide dalje i dublje od naših, oni zamišljaju veće i zaigranije i, ako im dopustimo, mogu i nas povesti sa sobom u pustolovine, svijet mašte, ili samo putem srca. Držeći se za ruke, tata i njegov sin promatraju kako cvijeće grli svoje vitice, kako sokovi obgrljuju svako deblo, penju se i hrane ga dok lišće nježno grli grane. Snijeg bjelinom obavija šumu, a vjetar, sunce i oblaci grle nebo; sunce na zalasku grli večer, a noć grli mjesec; misli grle snove... sve se u svemiru grli. Naš svijet je divovsko klupko zagrljaja, na koje se sve namata, grije i na njemu završava, kaže tata Medo. I mi smo dio tog klupka koje nas voli, tješi i podržava.
Prepustimo li se tom velikom nježnom zagrljaju, nećemo se nikada bojati nekog zagrliti, jer zagrljaj je veći od naše dvije ruke, on nije samo u dodiru, nego je ponajviše u srcu, a grliti se možemo i nježnim pogledima.
Ipak, najljepše je kad možemo osjetiti zajedničke otkucaje srca na srcu. Zato ne zaboravimo ovih blagdana da je najvrednije što možemo pokloniti svojim najbližima iskren, topao zagrljaj pun ljubavi kad god to možemo. A najviše od svega, grlimo svoju djecu, za njih je to cijeli svijet, za njih je to ljubav, hrana, nježnost, utjeha, sigurnost.
Grlimo svoju djecu, i recimo im da su i ona nastala iz zagrljaja.
