Čarobno mjesto je tamo gdje...
Tao mede Pooha kultna je knjiga Benjamina Hoffa koju smo ponovno objavili u novom ruhu biblioteke Quantum. U toj preslatkoj knjižici Hoff otkriva kako jedan od najvećih učitelja taoizma nije neki kineski uvaženi filozof već jednostavni medo smirenog i nepomućenog uma.
Iz knjige prenosimo dio o čarobnom mjestu na vrhu šume koje ćete pronaći tako da pođete putem koje vodi u ništa i idete nikamo sve dok tamo ne stignete....
Prikupljanje, raščlanjivanje, razvrstavanje i pohrana informacija – ove i mnoge druge zadaće um je u stanju izvesti tako automatski, vješto i bez napora da se u usporedbi s njim čak i najsavršenije računalo doima poput plastične igračke. No, um može još i neizrecivo više. Koristiti um kako ga danas posvuda najčešće rabimo te način na koji to obično činimo, jednako je neučinkovito i neumjesno kao da čarobni mač rabite da biste otvorili limenku graha. Moć čistog uma ne da se opisati. Ali može je ostvariti svatko tko cijeni i razumije vrijednost ničega.
Pretpostavimo da dobijete ideju – ili, kako to Pooh točnije kaže, ona dobije vas. Otkuda je potekla? Iz ovog nečega koje je poteklo iz onog nečega? Uspijete li je pratiti unatrag sve do izvora, otkrit ćete da je potekla iz ničega. Sve ukazuje na to da što je ideja genijalnija, to je izravnije potekla iz ničega. “Čista genijalnost! Potpuno novi revolucionaran pristup!” Gotovo svatko od nas barem je jednom imao takvu ideju, i to najvjerojatnije nakon dubokog sna u kojem je sve tako jasno i ispunjeno ničim da je ideja naprosto odjednom iskrsnula. No, ne moramo odspavati nekoliko sati da bi nam se to dogodilo. Umjesto toga možemo biti budni, potpuno budni. To je posve prirodan proces.
Započinje dok smo još djeca, bespomoćna, ali svjesna svijeta i uživajući u svemu oko sebe. Tada nastupa pubertet kad smo još uvijek bespomoćni, ali nastojimo barem izgledati neovisni. Kad prerastemo tu fazu, postajemo odrasli – samostalni pojedinci, dovoljno sposobni i zreli da pomognemo drugima isto kao što smo naučili pomoći samima sebi.
Ali biti odrastao nije najviši razvojni stadij. Kraj ciklusa predstavlja neovisno, bistro dijete koje sve vidi. Ta se razina naziva mudrost. Kad Tao Te Ching i druge mudre knjige kažu nešto poput: “Vrati se na početak, ponovno postani dijete”, misle upravo to. Zašto se prosvijetljeni uvijek doimaju puni svjetlosti i sreće, poput djece? zašto katkad izgledaju i čak govore kao djeca? Zato što to jesu. Mudri su djeca koja znaju. Ispraznili su um od bezbrojnih sitnica i uskogrudnih učenja i ispunili ga mudrošću velikog ništa, mudrošću Puta svemira.
"I tako su hodali, razmišljajući o ovome i onome i korak po korak dođoše do čarobnog mjesta na samom vrhu šume zvane Začarana lađa, koja poprijeko obuhvaća više od šezdeset stabala. Christopher Robin znao je da je začarana zato što još nitko nije uspio izbrojati ima li šezdeset i tri ili šezdeset i četiri stabla. Čak ni njemu, iako je oko svakog stabla zavezao vrpcu nakon što ga je prebrojio, to nije pošlo za rukom. Kako je bila začarana, tlo joj nije nalikovao na šumsko tlo prekriveno grmovima borovice, paprati i vrijeska, već je bilo obraslo gustom niskom zelenom travom po kojoj se nečujno klizi… Dok su tako sjedili cijeli se svijet pružao pred njima kao na dlanu i u daljini se spajao s nebom, a sve što postoji na cijelom svijetu bilo je tu s njima na vrhu Začarane lađe."
I tako završavaju knjige o Poohu, na čarobnom mjestu na vrhu šume. Uvijek možemo otići tamo. To mjesto nije daleko i nije ga teško pronaći. Samo pođite putem koje vodi u ništa i idite nikamo sve dok tamo ne sti gnete. Zato što je čarobno mjesto upravo tamo gdje ste vi, a ako nosite medu u srcu, lako ćete ga naći.
