Pisanje dnevnika kao moćan alat osobne preobrazbe

Dnevnik je kao ocean. On je prostran. On je pamćenje, sanjarenje, esencija. Uči me obraćati pažnju, gledati svijet nanovo, slagati dijelove iznova, igrati se.
Suleika Jaouad

 

Pažnja je postala jedan od naših najugroženijih resursa, a taj mali ekran koji držimo u ruci sabotira našu usredotočenost od trenutka kada se probudimo do odlaska na spavanje.

Sve te obavijesti, poruke, videosadržaji i beskonačni nizovi objava na društvenim mrežama koje se natječu za svaki trenutak naše pažnje, mi puštamo slobodno u naš mentalni prostor. I to dobrovoljno.

Osim što može narušiti našu sposobnost koncentracije, usporiti kognitivne procese i fragmentirati naš kapacitet razmišljanja, brojna istraživanja u području psihologije i digitalnih medija ukazuju na to da česta i neprekinuta upotreba pametnih telefona može snažno utjecati i na kvalitetu našeg odnosa s drugima jer je osim pažnje izgubljen i dar jednostavne prisutnosti i sposobnosti posvećenog slušanja druge osobe.

Potreba za dubljom prisutnošću

Reakcija na digitalni umor i potreba za dubljom prisutnošću, razgovorom i polakšim, pažljivijim oblikom društvene povezanosti vratila je našu pažnju na okupljanja u čijem je središtu knjiga. U svijetu se posljednjih godina širi trend knjiških klubova, zajedničkog čitanja u kafićima i knjižnicama, radionica pisanja i kreativnih večeri. A tu je i pisanje – jedna o najmoćnija metoda digitalnog detoksa.

Još je početkom 90-tih Julia Cameron u knjizi Umjetnikov put, koja se smatra jednim od najutjecajnijih priručnika o kreativnosti svih vremena, popularizirala pisanje tzv. "jutarnjih stranica".

Ako svako jutro, odmah nakon buđenja, rukom napišemo tri stranice teksta, neprekidno, bez plana, cenzure ili ispravljanja zapisujemo se sve što prolazi kroz glavu – brige, dosada, planovi, osjećaji, frustracije ili sasvim nasumične misli - uklanjamo višak briga, sumnji, samokritike i strahova koji blokiraju kreativnost i lakše pronalazimo put do vlastite intuicije, kreativnosti i jasnijeg pogleda na probleme.

Povezivanje s vlastitom kreativnošću

Suleika Jaouad, autorica knjige Alkemija pisanja, upravo je tom metodom riješila svoju kreativnu blokadu te tehniku slobodnog pisanja navodi kao važnu inspiraciju za razvoj vlastite filozofije pisanja. One u kojoj redovito zapisivanje postaje način upoznavanja sebe, suočavanja s teškim iskustvima i poticanja kreativnosti.

„Vodim dnevnik otkad znam za sebe. On mi čuva sjećanja i čežnje. Služi mi da bilježim  prijelomne trenutke, preživim najteže oluje i prođem kroz međuprostor između više ne i još ne.“

Njezino je stvaranje obilježeno iskustvom borbe s leukemijom, s kojom se prvi put suočila u ranim dvadesetima, a koja joj se nakon razdoblja remisije ponovno vratila, što je njezino pisanje još dublje proželo temama ranjivosti, otpornosti i svakodnevnog suočavanja sa životom.

Stotinu poticaja za pisanje za stodnevnu praksu samorefleksije

Knjiga Alkemija pisanja strukturirana je kao kreativni vodič gdje nakon svakog, od ukupno sto kratkih eseja, slijedi konkretan poticaj ili prompt za pisanje dnevnika. Među njima ima naizgled jednostavnih savjeta kao što je onaj nagrađivane autorice Ann Patchet: Odaberite jednu pjesničku formu i okušajte se u njoj. Do savjeta medicinske sestre, sociologinje i autorice Hollye Jacobs: Zamislite se u nekom budućem trenutku – možda za godinu dana, možda za pet, možda za deset – kako živite život svojih snova. Običan dan – nikakav blagdan ni poseban dan – već tipična i savršena svakodnevnica. Što vidite? Što osjećate? Što čujete? Što kušate? Tko je uz vas u tom danu iz snova? Opišite taj dan u sadašnjem vremenu, od trenutka kada se budite do trenutka kada idete spavati. Stvaranje započinje maštanjem.

Tih stotinu nadahnjujućih smjernica u potpunosti rješava problem neodlučnosti i odgovara na pitanje odakle krenuti bez obzira čime se u svojem dnevniku želite baviti i koja mu je svrha.

Autori eseja su pisci, umjetnici i kreativci među kojima su i poznata imena kao što su Alain de Botton, Elizabeth Gilbert, Salman Rushdie, Esther Perel, Gloria Steinem, Lena Dunham i George Saunders.

Deset tematskih cjelina bave se pitanjima ljubavi, straha, ega, obnove, sjećanja i drugih vidova ljudskog iskustva u kojima se skrivaju uzroci naše ranjivosti, ali i prilike za učenje i rast: one djeluju poput ogledala koje vodi duboko u samorefleksiju i kreativni čin pisanja dnevnika zaista čini transformativnom praksom.

Ruka zna više

Autorica nas potiče da dnevnik pišemo rukom, oslonimo se na fizičko, taktilno iskustvo. U prilog tome govore i istraživanja koja dokazuju da pisanje rukom uključuje složeniju aktivaciju mozga nego tipkanje, zbog čega se rukopis povezuje s boljim razumijevanjem, prisjećanjem i dubljom obradom informacija.

Ako osjećate potrebu za digitalnim detoksom i u potrazi ste za moćnom kreativnom metodom osobnog razvoja vrijeme je da uzmete u ruke omiljenu olovku i bilježnicu. Da parafraziramo Alkemiju pisanja, otvorite svoj dnevnik i prestanite tražiti razloge da ne počnete pisati.

 

Dnevnik je tabula rasa i terra incognita. On je zrcalo mojega ja - prošlog, sadašnjeg i budućeg - i portal prema onome što još nije poznato. On je utočište: mjesto skrivanja, traženja, pronalaženja. To je mjesto kamo idem da upoznam samu sebe, da otkrijem neproživljene živote u sebi. Tu sebe stvaram. Tu pišem svoj put kroz život.

Suleika Jaouad