Jezik ptica - potraga duše za božanskim, za ljubavlju i ljepotom
Velika mistična poema Jezik ptica Faridudina Atara, nastala u 12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jedno je od najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature svih vremena i svakako pripada najvrjednijoj svjetskoj književnoj baštini. U nadahnutom prijevodu Sande Hržić, knjiga za koji dan stiže u knjižare. Tim vas povodom pozivamo na večer inspiracije sa Sandom Hržić i Darkom Rundekom, 29.5. u 19 sati u Makronovi.
A do skorog viđenja, iz knjige u cjelosti izdvajamo predgovor Sande Hržić.
"Kao što je ptica simbol duše, tako je i jezik ptica intimna razmjena unutrašnjeg iskustva koje je neuhvatljivo riječima, opisima i konceptima.
Poput neke orijentalne fuge, Atarov Jezik ptica isprepliće dvije osnovne teme: oslobađanje iz zatvora osobnosti i žudnju prema sjedinjenju s Božanskim. Nalik perzijskim minijaturama, u njegovoj se poemi isprepliću, s jedne strane narativnost, a s druge simbolizam i ornamentalnost. Narativnost putuje linijom vremena, a ornamentalnost i simbolizam su onkraj njega.
Atarov pogled na čovjeka, na potragu za božanskim, za ljubavlju, ljepotom i mističnom spoznajom je svijetao, uvijek aktualan i može živo zanimati i strasno privući čovjeka našeg doba.
Ipak, Atar je u Jeziku ptica uspio izraziti mistično znanje na način koji premošćuje epohe. To je postigao koristeći alegoriju ptica u potrazi za kraljem. Vodi ih kruničarka, najmudrija među njima. Ona im pokazuje put poukama, kratkim pričama, parabolama, anegdotama iz života mistika, kao i pripadnika svih društvenih slojeva, od prosjaka do kraljeva. Atarov pogled na čovjeka, na potragu za božanskim, za ljubavlju, ljepotom i mističnom spoznajom je svijetao, uvijek aktualan i može živo zanimati i strasno privući čovjeka našeg doba.
Premda su ptice ovdje simboli različitih aspekata ljudske duše, one ujedno ukazuju na prožetost svakog živog bića transcendentnim smislom. Voljela bih da Jezik ptica bude prilog prepoznavanju zajedničkog izvora svih duhovnih tradicija. Ako se ta veza s Apsolutom izgubi, kao što je slučaj s modernom civilizacijom, cijeli se sustav života na ovom planetu urušava. Vodi nas još samo pohlepa pod krinkom napretka. Priroda i druga bića služe samo za zadovoljavanje naših najnižih potreba. Opasno iscrpljivanje svih drugih oblika života u osnovi je duhovno pitanje i u ovom vremenu, u kojem je čovječanstvo bez sumnje narušilo ravnotežu života na planetu, važno je prepoznati da je to posljedica našeg zaborava da smo samo djelić velike svete cjeline.
Za mene je prevođenje ove poeme bilo iskušenje i vježba, kao i potraga za jezikom ptica, suptilnim jezikom, u suradnji sa Darkom Rundekom.
Ali, ova knjiga sigurno ne bi bila pred tobom, čitatelju, da prije četrdesetak godina nisam došla u dodir s kazališnom avanturom Petera Brooka i njegove internacionalne trupe koja se koristila motivima iz Jezika ptica. Njihovo dugogodišnje istraživanje urodilo je dramatizacijom Jean-Claude Carriera i predstavom pod naslovom Sabor ptica.* Nakon toga Put me odveo u Pariz i povezao s Peterom Brookom koji je za ovo izdanje napisao nekoliko riječi o svom doživljaju poeme.
Darko Rundek i mnogi drugi uz nas, bili su su-Putnici i su-Radnici u otkrivanju jezika suptilne razmjene o kojoj govori ova poema."
* Tu sam dramatizaciju prevela i ona je objavljena u časopisu Prolog 59 /60 1984.
