Znaš li zašto ptica u kavezu pjeva?
Zamislite djevojčicu od tri godine kojoj stavljaju natpis s imenom oko ruke i šalju je na vlak s godinu dana starijim bratom. Putuju tisuće kilometara do svoje bake kod koje će provesti djetinjstvo. Četiri godine kasnije njezin tata dolazi po nju i brata i odvodi ih majci s kojom se rastao. Kad joj je bilo osam, mamin ju je dečko silovao, a ona završila u bolnici, pa na sudu, a ubrzo zatim ponovno kod bake u Arkansasu. Uz to je crna, nije baš pričljiva niti lijepa. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća u SAD-u.
Knjiga Maye Angelou Znam zašto ptica u kavezu pjeva, prva u nizu njezinih slavnih memoara, klasik je američke i svjetske književnosti. Gotovo nevjerojatno da dosad nije bila prevedena na hrvatski jezik, ta je knjiga i važna i prekrasna na mnogo načina.
Sadržaj knjige jednostavno je neprepričljiv. Jednako kao i njezina poetika ili značenje. Ona će vas dirnuti u srce, rastužiti vas do suza, slatko nasmijati i obnoviti vašu vjeru u ljude, u snagu ljudskog duha, u preobražajnu moć riječi; ona pršti životom, ogoljuje najsamotnije trenutke ljudske bijede, otkriva užas sramote, nemoć osvetoljubivosti, ushit nade, opojnost ljubavi, blaženstvo samoće.
Knjiga "Znam zašto ptica u kavezu pjeva" u kavezu pjeva za koji dan stiže u knjižare, u izvrsnom prijevodu Željke Gorički i izdanju Planetopije.
Maya Angelou, rođena kao Marguerite Ann Johnson (St. Louis, 4.4. 1928 – 2014.) bila je američka pjesnikinja, spisateljica, glumica, redateljica i aktivistica, izuzetna, utjecajna osoba američkog pokreta za građanska prava, cijenjena afroamerička učenjakinja s više od 50 počasnih titula, prijateljevala je s najutjecajnijim osoba svojeg doba, od Martina Luthera Kinga, do Opre i Baracka Obame. No radila je , između ostaloga, i kao kuharica u restoranu brze hrane, konobarica, prostitutka, madam (kada je sa samo 18 godina vodila lezbijsku javnu kuću), kontrolorka za javni prijevoz, pjevačica i plesačica u noćnome klubu, glumica, upraviteljica kazališta, politička organizatorica za Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a, novinarka i novinska urednica u Egiptu i Gani te televizijska scenaristica.
U svojoj knjizi Carpe diem danas, cijenjeni britanski filozof Roman Krznaric, opisuje Mayu Angelou kao osobu koja „na život gleda kao na švedski stol brojnih mogućnosti i iskustava, dostupnih za kušanje, pa makar ona zahtijevala prihvaćanje rizika i opasnosti od neuspjeha“. Karpediemovski svjetonazor, prvotno je bio motiviran potrebom da skrpa kraj s krajem, no ubrzo je shvatila da joj zapravo pruža egzistenciju koja vibrira životom; vlastiti je udes pretvorila u svoju snagu.
Prvi i najupečatljiviji memoar Maye Angelou briljantno je napisano štivo, ali i dokument vremena, u jednakoj mjeri dirljivo i nadahnjujuće. Poetična i snažna, istodobno puna radosti i boli, puna tajni i uspomena to je knjiga o odrastanju, u svakom smislu te riječi. Jedan od vrhunaca svjetske literature, i nezaobilazna knjiga ženskog, ali prije svega ljudskog glasa. Nakon što pročitate njezinu pjesmu, još će dugo, dugo odjekivati u vama.
Tekst preuzet iz Glasila Makronove br. 78.
