Svijet je moj dom

Thich Nhat Hanh vjerojatno je najomiljeniji zen-budistički redovnik i učitelj na svijetu. Blag, skroman i nepokolebljiv, cijeli je svoj život pretvorio u budistički nauk i tako osvojio srca onih koji traže utjehu, vodstvo i ljubav. Zadivio je i Martina Luthera Kinga koji ga je nakon njihovog susreta, 1967. nominirao za Nobelovu nagradu za mir.  Autobiografska zbirka priča o životu i učenju Thich Nhat Hanha Svijet je moj dom upoznaje nas s jednim iznimnim životom posvećenom suosjećanju. Iz knjige prenosimo... 

U budističkoj tradiciji meditacija u sijedu uvijek počinje zvukom zvona. To je blagi poziv da se vratimo domu, k sebi.

Naš istinski dom je u sadašnjem trenutku, ma što se događalo, upravo ovdje i upravo sada. Naš istinski dom je mjesto bez diskriminacije, mjesto bez mržnje. Naš istinski dom je mjesto na kojem ništa više ne tražimo, ni za čim više ne čeznemo, ni za čim više ne žalimo. Kada se s energijom usmjerene svjesnosti vratimo u ovdje i sada, moći ćemo stvoriti svoj istinski dom u sadašnjem trenutku.

Vaš istinski dom je nešto što morate stvoriti sami za sebe. Kada se znamo pomiriti s vlastitim tijelom, brinuti se za nj, otpuštati iz njega napetosti, tada nam tijelo postaje ugodan, miran dom u koji se vraćamo u sadašnjem trenutku. Kada se znamo brinuti za vlastite osjećaje – stvarati radost i sreću, nositi se s bolnim osjećajima – možemo njegovati i obnoviti sretan dom u sadašnjem trenutku. A kada znamo stvarati energiju razumijevanja i suosjećanja, naš će dom biti vrlo zaštićeno i ugodno mjesto na koje se možemo vraćati. No, ako to ne možemo, nećemo imati želje ulaziti u svoj dom. Dom nije nešto čemu se nadamo već nešto što njegujemo. Ne postoji put domu; dom je put.

Oslobođenje se nalazi u sadašnjem trenutku. U sadašnjem trenutku možemo biti u dodiru sa svim svojim duhovnim i krvnim precima. Trebamo naučiti kako se vratiti u sadašnji trenutak i prodrijeti u taj trenutak kako bismo otkrili svoj istinski dom. Kada svoje pretke osjetimo u sadašnjem trenutku, ne trebamo se više brinuti ili patiti. Kada prestanemo tragati za domom izvan sebe – u prostoru, vremenu, kulturi, teritoriju, nacionalnosti ili rasi – možemo pronaći istinsku sreću.

Naš dom nije neka apstraktna ideja. On je opipljiva stvarnost koju u svakom trenutku možemo dotaknuti stopalima, rukama i umom. Ako to znamo, tada nam nitko ne može oduzeti naš istinski dom. Čak i ako ljudi okupiraju našu zemlju ili nas stave u zatvor, i dalje imamo svoj istinski dom i nitko nam ga nikada ne može oduzeti. Govorim to onima koji nikada nisu imali dom. Govorim to roditeljima koji osjećaju da zemlja koju su napustili više nije njihov dom, ali nova zemlja to još nije postala. Svatko od nas može prakticirati pronalaženje svoga istinskog doma kako bi pomogao svojoj djeci da i ona pronađu svoj istinski dom.

Možda se pitate jesu li najčudesniji trenuci vašega života već iza vas. Ili možda mislite da će vam najsretniji trenuci života tek doći. Ali ovo je trenutak na koji ste čekali. Buda je rekao: „Sadašnji trenutak trebate učiniti najčudesnijim trenutkom života.“