Život je dar
Stefanos Xenakis je poduzetnik, motivacijski govornik i fenomen na društvenim mrežama čija je strast za osobnim razvojem osvojila Grčku, a njegova prva knjiga Život je dar, bila je pri vrhu popisa najprodavanijih knjiga u Grčkoj više od 80 tjedana.
Stefanos je i TEDx govornik i osnivač Yes, I can, neprofitne organizacije koja putem seminara i radionica podučava malu djecu o životnim vještinama i važnosti moralnih vrijednosti. Piše članke za Lifo.gr, jedan od najposjećenijih grčkih portala.
Prenosimo uvod iz njegove hit knjige Život je dar, koju sada možete čitati i na hrvatskom jeziku u izdanju Planetopije.
"Mislim da je to bilo u petom razredu, ali čini mi se kao da je bilo jučer. Sjećam se da sam pročitao u udžbeniku iz prirodoslovlja da, iako većina ljudi vidi, rijetki opažaju. Tada mi to nije baš imalo smisla.
Ali shvatio sam smisao te tvrdnje nešto kasnije. I ja sam naučio kako opažati, kako stvari snimiti svojim očima, ali uglavnom svojom dušom – snimiti ono što većina ljudi smatra beznačajnim: zalazak sunca, cvijet, osmijeh, kimanje glavom. Shvatio sam kako vidjeti ljepotu u svemu. Čak i u ružnome. Usput sam naučio kako dijeliti ljepotu. Shvatio sam kako povezati svoj život sa životima drugih i postati jedno. Tada sam spoznao da je to istinska svrha mog života.
Jedan moj voljeni stric govorio je da zalogaj traje samo onoliko koliko ga držiš u ustima. I zato ga treba dobro prožvakati. Ako ga samo progutaš, to je to. Nema ga više. Isto vrijedi i za život. Naučio sam kušati život kao da je riječ o najukusnijem jelu moje majke. Naučio sam uživati u svakom trenutku.
Jednoga dana, priča kaže, jedan je seljak okopavao njivu. U jednom trenutku pijukom je udario u nešto tvrdo i pijuk se slomio. Seljak se razbjesnio, ali se potom sagnuo da vidi što mu je to polomilo pijuk. Bio je to nekakav sanduk. Otvorio ga je i u njemu pronašao blago. Tako sam i ja, kao taj seljak, vidio da moram otvariti sanduke koje mi donosi život, pa čak i ako mi se ne sviđa kako su zamotani. Naposljetku, najbolji su darovi često ružno zamotani. Naučio sam da je život sam po sebi Dar.
Na kraju, prihvatio sam i svoje pogrešne korake. Naučio sam ih cijeniti i voljeti, a voleći njih, naučio sam voljeti i sebe. I to je za mene bio ključ. Umjesto da pokušavam činiti manje pogrešaka, dopustio sam si da ih činim više. A zatim sam ih činio manje.
Prije deset godina počeo sam voditi bilješke u svojoj bilježnici čuda. Nazovimo to popisom zahvalnosti. Na početku mi nije padalo na pamet ništa na čemu bih bio zahvalan, ali postupno se i to promijenilo. Na kraju si nisam mogao pomoći. Sve što bih vidio bilo je čudo: činjenica da mogu govoriti, da mogu hodati, da me na kraju napornoga dana čeka topla postelja. I tako se moj život preobrazio i preplavila ga je ljepota. A potom sam spoznao da ljepota nije u onome što sam vidio, već u mojim očima.
Nakon toga sam uvijek nosio svoju bilježnicu. I zapisivao u nju gdje god bih se našao: na poslu, u vlaku, doma – posvuda! Ispunjavao sam njene crte dragocjenim riječima, njene stranice predivnim čudima, a svoju policu za knjige bezbrojnim bilježnicama.
A onda se iznenada dogodilo nešto čarobno. Jednoga dana prestao sam pisati za sebe i počeo pisati za ljude oko sebe. Počeo sam dijeliti tu divotu koja se razlijevala iz mene.
Knjigu koju držite u rukama stvorio je život. Moj život. Naši životi. Nekoliko kratkih priča i mnogo ljubavi. Nadam se da će širiti ljepotu onako kako je to učinila sa mnom. Čak i ako dotakne samo jednu osobu, ovu knjigu je vrijedilo napisati.
Isplatilo mi se doći dovde."
Fotografija autora @https://www.instagram.com/stef_squash/?hl=en
