Thich Nhat Hanh: Mir je svaki korak

"Dok sam polako i usredotočeno koračao zelenom hrastovom šumom ovoga jutra, blistavo narančasto-crveno sunce izlazilo je na obzoru. U meni je probudilo sjećanja na Indiju, gdje se nas nekoliko priključilo Thich Nhat Hanhu godinu dana prije no što smo počeli obilaziti mjesta na kojima je poučavao Buddha. Na šetnji prema špilji u blizini Bodh Gaya, zaustavili smo se u polju okruženom rižinim nasadima i stali recitirati ove stihove:

Mir je svaki korak.
Blistavo crveno sunce je moje srce.
Svaki se cvijet smiješi sa mnom.
Kako zeleno, kako svježe sve raste.
Kako hladno puše vjetar.
 Mir je svaki korak. Vodi nas beskrajnim putom radosti.
 

Ovi sažeti stihovi iskazuju bit Thich Nhat Hanhove poruke – mir nije nešto izvanjsko za čime treba tragati ili ga dostići. Živjeti usredotočeno, usporavajući i uživajući u svakom koraku i svakom udisaju, posve je dovoljno. Mir je u svakom koraku i, ako koračamo tim putom, cvijet će procvasti ispod naših stopala na svakom koraku. Cvijet će nam se zapravo smiješiti kako budemo koračali svojim putom.
Thich Nhat Hanha upoznao sam 1982. godine, kada je bio na konferenciji posvećenoj štovanju života, koja se održavala u New Yorku. Bio sam jedan od prvih američkih budista s kojima se Hanh upoznao. Bio je zapanjen jer sam izgledao, odijevao se i, do neke mjere, vladao se kao budistički redovnici koje je poučavao u Vijetnamu tijekom dva desetljeća. Kada ga je moj učitelj Richard Bakerroshi pozvao da posjeti centar za meditaciju u San Franciscu iduće godine, radosno je prihvatio poziv i tako je započelo novo razdoblje u izvanrednom životu ovog redovnika punog blagosti za kojeg je Baker-roshi rekao da je kao »križanac oblaka, puža i dijela teškog stroja – istinsko utjelotvorenje duhovnosti.«

Thich Nhat Hanh rođen je u središnjem Vijetnamu 1926. godine, a postao je budistički redovnik 1942. godine u dobi od šesnaest godina. Osam godina poslije bio je suosnivač centra koji se razvio u najuglednije središte budističkih studija u Južnom Vijetnamu, Budistički institut An Quang.
Godine 1961. Nhat Hanh doputovao je u Sjedinjene Američke Države kako bi poučavao komparativnu religiju na sveučilištima Kolumbija 13 i Princeton.
Godine 1963. njegovi su ga prijatelji, budistički redovnici u Vijetnamu, pozvali da se žurno vrati u domovinu kako bi im se pridružio i pomogao da zaustave rat koji je izazvao pad represivnog Diem režima. Hanh se odmah vratio i pomogao svojim vodstvom velikom nenasilnom pokretu otpora, koji se u cijelosti temeljio na gandijevskim načelima.
Godine 1964., zajedno sa skupinom sveučilišnih profesora i studenata u Vijetnamu, Thich Nhat Hanh osnovao je Školu mladeži za služenje društvu, koju je američki tisak prozvao »malom mirovnom vojskom«. Iz te su škole skupine mladih ljudi odlazile u zabačene krajeve Vijetnama održavati nastavu i osnivati bolnice, a poslije su dolazili ponovno izgraditi sela koja su bila uništena u bombardiranjima. Do pada Sajgona u tom je radu sudjelovalo više od 10 000 redovnika, redovnica i mladih socijalnih djelatnika. Iste godine Hanh je pomogao utemeljiti La Boi Press, koja je postala najuglednija nakladnička kuća u Vijetnamu. U svojim je knjigama i službenim izdanjima Ujedinjene budističke crkve, kojima je bio urednik, Hanh ustrajno pozivao na pomirbu zaraćenih strana u Vijetnamu. Zbog takvih su stajališta njegove napise cenzurirale obje vlade.
Godine 1966., na poticaj prijatelja-redovnika, Hanh je prihvatio poziv Društva za pomirbu i Sveučilišta Cornell da dođe u SAD »kako bi nam opisao nadanje i agoniju bezglasnih masa vijetnamskog naroda« (New Yorker, 25. lipnja 1966.). Hanh je trebao ostvariti vrlo naporan program govora, predavanja i privatnih sastanaka, na kojima je uvijek uvjerljivo govorio zauzimajući se za prestanak rata i mirovne pregovore. Martin Luther King ml. bio je tako dirnut Nhat Hanhovim govorima i upornim pozivima na mir da ga je 1967. godine nominirao za Nobelovu nagradu za mir uz riječi: »Ne znam ni za koga tko je dostojniji Nobelove nagrade za mir od ovog blagog redovnika iz Vijetnama.« Pod utjecajem Thich Nhat Hanha, King je javno istupio protiv rata u Vijetnamu na konferenciji za novinstvo u Chicagu na kojoj je sudjelovao s Hanhom.
Kada je Thomas Merton, glasoviti katolički redovnik i mistik, upoznao Thich Nhat Hanha u njegovu samostanu Gethesmani u blizini Louisvillea, Kentucky, rekao je svojim učenicima: »Način na koji otvara vrata i stupa u sobu znak je kojim očituje svoja uvjerenja. On je istinski redovnik.« Merton dalje piše: »Nhat Hanh je moj brat.« To je ujedno bio poziv da se Nhat Hanhova zauzimanja za mir pomno saslušaju, te da se podupru njegova nastojanja u vezi s prekidom rata u Vijetnamu. Nakon značajnih sastanaka sa senatorima Fullbrightom i Kennedyjem, tajnikom za obranu McNamarom i drugima u Washingtonu, Thich Nhat Hanh otputovao je u Europu gdje je razgovarao s brojnim državnicima i predstavnicima Katoličke crkve, a dva 15 je puta primljen i u audijenciju kod pape Pavla VI., nastojeći potaknuti katolike i budiste da zajednički zaustave divljanje rata u Vijetnamu.

Godine 1969., na zahtjev Ujedinjene budističke crkve Vijetnama, Thich Nhat Hanh je sastavio budističko mirovno izaslanstvo koje je sudjelovalo na Pariškim mirovnim govorima. Nakon što su sporazumi o miru potpisani 1973. godine, Hanhu je odbijena molba da se vrati u Vijetnam, te je tako osnovao malu zajednicu stotinu kilometara jugozapadno od Pariza, koju je prozvao Slatki krumpir. U razdoblju od 1976. do 1977. Nhat Hanh je vodio spasilačku akciju brodolomaca u Sijamu, ali je neprijateljsko stajalište vlada Tajlanda i Singapura spriječilo njezin nastavak. I tako je idućih pet godina Hanh proveo u Slatkom krumpiru povučen od svijeta – meditirajući, čitajući, pišući, uređujući knjige, baveći se vrtlarstvom i ponekad primajući posjetitelje.

U lipnju 1982. godine Thich Nhat Hanh posjetio je New York i poslije je te iste godine osnovao Plum Village, veći duhovni centar u blizini Bordeauxa, koji je okružen vinogradima i poljima kukuruza, pšenice i suncokreta. Od 1983. Hanh je svake druge godine putovao u Sjevernu Ameriku kako bi vodio duhovne seminare i držao predavanja o usredotočenom življenju i društvenoj odgovornosti, »stvarajući mir u svakom trenutku života«.

Iako Thich Nhat Hanh nije mogao posjetiti svoju domovinu, rukopisi njegovih knjiga nastavili su ilegalno kružiti Vijetnamom. Njegova se prisutnost mogla osjetiti i posredstvom njegovih učenika i prijatelja diljem svijeta koji su predano radili kako bi ublažili patnju očajnički siromašnih Vijetnamaca, pomažući gladnim obiteljima i dajući potporu piscima, umjetnicima, redovnicima i redovnicama koji su bili utamničeni zbog svoga djelovanja. Ovaj se rad proširio na pomoć izbjeglicama pod prijetnjom izgona, te se očitovao i kao slanje materijalne i duhovne pomoći izbjeglicama u Tajlandu, Maleziji i Hong Kongu.
Thich Nhat Hanh postao je jedan od najuglednijih učitelja dvadesetog stoljeća. Usred užurbanosti, zahtjeva za učinkovitošću na svakom koraku i materijalnim uspjehom, što u prvi plan ističe naše društvo, Thich Nhat Hanhova sposobnost da kroz život korača mirno i usredotočeno te da nas poučava da i mi učinimo isto, prihvaćena je na Zapadu s velikim oduševljenjem. Iako se Hanh izražava jednostavno, njegove poruke otkrivaju duboko razumijevanje stvarnosti koje nadolazi iz meditativnog zadubljenja, budističkog nauka i njegova djelovanja u svijetu.

 Njegov put naučavanja usredotočuje se na svjesno disanje – svijest koja prati svaki udisaj – i zatim preko usredotočenog disanja, na sabranost koja prati svaki čin svakodnevnog života. Meditacija se, govori nam Hanh, ne događa samo u posebno izgrađenoj dvorani za meditaciju. Podjednako je svet čin pribrano oprati posuđe ili se duboko klanjati ili zapaliti svijeću. Hanh također govori da osmijeh na našem licu može opustiti stotine mišića tijela – on to naziva jogom usta – i doista, nedavno provedena istraživanja pokazala su da, napevši mišiće lica u izraz radosti, potičemo reflekse u živčanom sustavu koji uobičajeno prate doživljaj radosti. Mir i radost nadohvat su ruke, podsjeća nas Hanh, samo trebamo umiriti ometeno mišljenje dovoljno dugo da bismo se vratili sadašnjem trenutku i zapazili modro nebo, osmijeh na licu djeteta, čudesan izlazak sunca. »Ako smo smireni, ako smo sretni, možemo se i smiješiti i svatko će u našoj obitelji i u cijelom društvu osjetiti dobrobit koja proizlazi iz našeg mira.«
Mir je svaki korak knjiga je podsjetnika. U užurbanosti suvremenog življenja, često smo u iskušenju da izgubimo dodir s mirom koji je nadohvat ruke na svakom koraku. Thich Nhat Hanhova kreativnost leži u sposobnosti da izvuče korist iz svake situacije, koja nam je obično teška i tišti nas. Za Hanha je zvonjava telefona znak koji nas vraća istinskom sepstvu. Prljavo posuđe, crveno svjetlo na semaforu, prometna gužva – naši su duhovni prijatelji na putu sabranosti. Najdublja zadovoljstva, najprodubljeniji osjećaji radosti i potpunosti leže nam nadohvat ruke, sa svakim usredotočenim udisajem i osmijehom koji će zatitrati na našem licu.
Mir je svaki korak zbirka je koja je sastavljena od Thich Nhat Hanhovih predavanja, objavljenih i neobjavljenih napisa i razgovora, koju je priredila skupina prijatelja – Therese Fitzgerald, Michael Katz, Jane Hirshfiled i ja – u bliskoj suradnji sa samim Thây Nhat Hanhom (»taj« je vijetnamska riječ koja znači »učitelj«) i Leslie Meredith, urednicom nakladničke kuće Bantam. Patricia Curtan pobrinula se za čudesno lijep maslačak. Posebnu zahvalu dugujemo Marion Tripp, koja je napisala »Pjesmu o maslačku«.

Ova je knjiga najjasnija i najcjelovitija poruka velikog bodhisattve, koji je život posvetio prosvjetljenju drugih. Thich Nhat Hanhovo učenje je i nadahnjujuće i izrazito praktično. Nadam se da će čitatelji uživati u ovoj knjizi u podjednakoj mjeri kao što smo mi uživali priređujući je."

Arnold Kotler
Thenac, Francuska, lipanj 1990.