Shannon Lee o svom ocu Bruce Leeju
Bruce Lee kulturna je filmska ikona, svjetski slavan majstor borilačkih vještina. No Lee je bio i filozofski mislilac uvjeren da su borilačke vještine više od tjelesne discipline - one su savršena metafora osobnoga rasta. U našoj novoj knjizi Budi voda, moj prijatelju njegova kći piše o svom slavnom ocu i filozofiji "budi voda".
"Moj je otac bio istinski nesvakidašnji primjerak ljudskoga bića po mnogočemu – inteligentan, kreativan, obrazovan, umješan, motiviran.
Istinski se trudio dokraja njegovati svaku svoju osobinu. Jednom je prilikom rekao: „Možda neki neće vjerovati, no satima sam usavršavao sve što sam radio.” Radio je ne samo na oblikovanju tijela, nego i na uobličavanju uma, obrazovanju, razvoju prakse, razvoju vlastitih potencijala. Radio je i na sitnicama – imao je prelijep rukopis, govorio je i pisao gramatički ispravno, razvio razumijevanje kolokvijalnog engleskoga pričanjem viceva, naučio kako režirati film – popis je dugačak. Rezultat toga je ostavština koja ostaje važna i četrdeset sedam godina poslije njegove smrti.
No ako sam išta naučila primjenjujući i razumijevajući njegovu filozofiju, to je da nije potrebno biti Bruce Lee da bi se od života izvuklo tako puno. Vjerujte mi na riječ. Kao njegovu kćer, samonametnuti pritisak da postanem barem desetina ljudskoga bića kakvo je on bio, da budem poput njega, znao me potpuno nadjačati, paralizirati i prestraviti. Nekoliko puta me potpuno zakočio u životu.
No tada bih duboko udahnula i sjetila se – Bruce Lee ne želi da ja budem Bruce Lee. I bogu hvala. U ovoj knjizi otkrit ćete kako Bruce Lee želi da postanete najbolja inačica čovjeka koji jeste. I to će biti potpuno drukčije od Brucea Leeja zato što ste, eto, vi takvi kakvi jeste. Pazi čuda! Bruce Lee u mnogočemu nije bio dobar. Mučio se mijenjajući žarulju ili kuhajući jaje. Rado bih ga vidjela kako pokušava sastaviti komad namještaja iz IKEA-e. (Zamišljam kako bi sve završilo razvaljeno u triješće, dok bi odvijač stršao iz zida, gdje ga je zavitlao u napadaju nemoćna gnjeva.) Unatoč tomu, njegove riječi trebale bi vas potaknuti da razmotrite proces samoostvarivanja kojim spoznajete tko zapravo i uistinu možete biti – kojim otkrivate kamo vas vaš potencijal vodi te kako ga njegovati. Ono što će se izroditi bit će jednako jedinstveno, jednako sjajno, jednako produhovljeno i jednako nabijeno energijom kao i moj otac – samo na vaš način, proizašlo iz vašeg procesa. I ne samo to, na kraju ćete otkriti svjesnu usredotočenost, bivanje u sada i ovdje, što će vam donijeti mnogo više mira i radosti.
U ovoj knjizi dat ću sve od sebe da vam prenesem što je očeva filozofija „budi voda”, i kako je shvaćam nakon što sam već godinama duboko uronjena u njegov život i nasljeđe. Za one kojima je nepoznat taj očev citat vrijedi reći da ju je oblikovao tijekom vježbanja borilačkih vještina, koje ćemo upotrebljavati kao metaforu u cijeloj knjizi – metaforu življenja iznimno bogatog života. Ali ono što smatram najvažnijim jest da je usporedba s vodom pokušaj utjelovljenja kvaliteta fluidnosti i prirodnosti u životu. Voda se prilagođava obliku svakog spremnika, može biti meka ili tvrda, ona je, jednostavno i prirodno, uvijek ista, i uvijek pronalazi način da se pokrene i teče.
Zamislite da ste kadri naučiti biti tako prilagodljivi, toliko osjećajni, toliko prirodni i toliko nezaustavljivi? Borcu kakav je bio moj otac to je bio vrhunac tehnike. Meni je to, pak, vrhunac sposobnosti ljudskoga bića da se izrazi, snažno i slobodno.
Iskreno vjerujem, i u tome nisam usamljena, da je moj otac bio jedan od važnijih i dalekovidnijih filozofa dvadesetoga stoljeća. Malo tko ga poznaje kao takvoga zato što je bio zvijezda akcijskih filmova i borac te ga se tako lakše moglo otpisati kao intelektualca. Kad zamišljamo filozofa, obično nam u misli dolazi netko učen čija se djela objavljuju, tko drži inspirativna i poučna predavanja. Ne pomišljamo na zvijezdu akcijskih filmova. Moj je otac bio mnogo više od toga, što ćete otkriti po načinu na koji je proživio život i riječima koje je ostavio za sobom."
Sad te moram napustiti, prijatelju moj... Čeka te dug put i moraš putovati bez bremena. Ove su stranice, u najbolju ruku, bile tek „prst uperen u mjesec”. Molim te, ne brkaj prst s mjesecom, ne zuri u prst jer ćeš tako propustiti sav sjaj nebesa. Na kraju, prst je koristan samo kad pokazuje od sebe ka svjetlu koje obasjava i prst i sve drugo. A sad odbaci sve breme unaprijed stvorenih zaključaka i otvori se svemu i svakomu pred sobom. Zapamti, prijatelju moj, korist šalice leži u njezinoj praznini.
Bruce Lee
