Razlikovanje izbora od odluke pomoći će vašem samopouzdanju

Jedna je mlada žena dobila ponudu za atraktivan posao, no ona oklijeva. Njezin sadašnji posao nije posebno poticajan, ali joj pruža određene prednosti: pristojnu plaću, simpatične kolege, blizu je mjesta stanovanja i siguran je. Nije to posao o kakvom je sanjala, ali njoj je dobar.
Sad joj se nudi posao kakav je priželjkivala, posao u kojem bi konačno mogla ostvariti svoj talent. No, poduzeće je tek osnovano, ima mali broj zaposlenika, udaljeno je od njezina stana, ne poznaje svoje buduće kolege i fiksni dio plaće bio bi nešto manji od njezine sadašnje plaće. Ima izglede za veću zaradu, no samo ako poduzeću dobro krene. I sad se ona pita: s jedne strane tu je sigurnost, ugodna svakodnevica, bez prave strasti, ali sigurnost koja samohranoj majci dvoje djece jamči miran život. S druge strane, tu je ostvarenje ambicija, ali i veća izloženost riziku za nju i njezinu djecu. Čim se prikloni jednoj strani, ukoči se od straha da će pogriješiti. Kako se izvući iz te neodlučnosti? Kako odlučiti?

Odlučiti o nečemu znači pronaći snage u sebi da se upustimo u neizvjesnost i uspijemo u tome, usprkos svim sumnjama. To pretpostavlja da manjak neupitnih argumenata nadoknadimo sposobnošću slušanja  samih sebe ili pak da jednostavno sve presječemo i pokrenemo se. U oba slučaja radi se o samopouzdanju. Takav korak nije lak: treba  „stvar uzeti u svoje ruke“, biti spreman na sebe preuzeti odgovornost za nepredvidljive posljedice, no u tome i jest bit donošenja odluke. Ono nas obvezuje da odaberemo i kad nemamo oslonac u neupitnim argumentima. Ne naslijepo, ali ni kad je sve potpuno jasno. Taj je problem tipičan i za sam život. Zato što smo slobodna bića, zato jer nismo programirani strojevi, moramo prihvatiti i onu nezgodnu stranu dvojbe. Možda će trebati učiniti i više od toga:
sroditi se s njom. To ovoj mladoj ženi nije uspijevalo.

Svaka je odluka po definiciji riskantna: što prije prihvatimo taj dio rizika, bit ćemo spremniji donijeti odluku. Čak i ako maksimalno smanjimo rizik, on će uvijek postojati. Ako nismo u stanju podnijeti rizik, osuđeni smo na odustajanje od odlučivanja ili ćemo odluku donijeti s grčem u želucu. I ta će odluka biti loša.

Naš nas život neprestano dovodi u situaciju da moramo odlučivati. I u tim trenucima ne znamo da li se upustiti ili odustati, promijeniti posao ili ne. Međutim, o tome nitko ne može odlučiti osim nas samih i na nama je da se suočimo s time kad god to život od nas zatraži. Ako ne osvijestimo vlastitu moć odlučivanja, naš će život postati niz nedonesenih odluka i propustit ćemo ga kroz prste zajedno sa samopouzdanjem. A samopouzdanja ne može biti ako ne svladamo složenu vještinu donošenja odluka.
U tome nam može pomoći filozofija; ona nam omogućuje da shvatimo razliku između izbora i odluke, što smo nerijetko skloni poistovjetiti. Istina, ta se dva pojma ponekad koriste kao sinonimi. Međutim, oni slijede dvije različite logike.

Biranje podrazumijeva logičan, racionalan odabir koji dvojbu nakon preispitivanja svodi na minimum i ona polako nestaje. Ako se dvoumimo između dvije destinacije za godišnji odmor i ako jedna od njih objektivno ima više prednosti te više odgovara našim očekivanjima u odnosu na sredstva kojima raspolažemo, mi ćemo je odabrati. Ovdje nam, dakle, nije potrebno stvarno samopouzdanje: dovoljno je promisliti i izračunati. No, ako su obje destinacije iz različitih razloga jednako privlačne te ne postoji objektivni faktor koji bi ih razlikovao, morat ćemo odlučiti. Kod odabira, oslanjamo se na racionalne kriterije. Kod odlučivanja, manjak takvih kriterija nadoknađujemo uključivanjem slobodne volje.
Kad biramo, imamo saznanja prije nego što djelujemo. Kad odlučujemo, djelujemo prije nego što imamo saznanja.

Dakle, imamo više slobode kad odlučujemo nego kad biramo, jer se ne moramo voditi neupitnim kriterijima. Međutim, ta nas sloboda nerijetko zbunjuje.

Dilema mlade žene u našem primjeru na trenutke prelazi u tjeskobu. Ona preispituje posljedice svoje odluke. Ako ne promijeni posao, zna da će se morati pomiriti s prosječnim, ali udobnim životom 83 te da svojoj djeci neće dati poticajni primjer. Ako pak preuzme rizik promjene, zna da je čeka  nesigurnost koja će se odraziti i na njezinu obitelj. Ona bi mnogo radije da ne mora odlučivati. A zapravo je sloboda ta koja u njoj izaziva tjeskobu. 

U poslovnom okruženju često pogrešno govorimo o odlukama, dok se ustvari radi o izboru. U situaciji kad je dovoljno osloniti se na zdrav razum ili Excel tablicu te se držati uvriježenih navika ili procesa, tada ustvari nemamo o čemu odlučivati. Pitanje odlučivanja postavlja se kad smo iscrpili resurse razuma, a dilema je ostala neriješena. Ako nismo sigurni da će naš izbor biti dobar, suočeni smo s potrebom donošenja odluke – francuska riječ décision (odluka) dolazi od latinske riječi decidere, što znači „presjeći“, „prerezati“. To je zato što „ne znamo“ da trebamo odlučiti! A to je teško: daleko je lakše izabrati. I tada se mučimo jer bismo željeli da možemo birati, a život nas tjera da odlučujemo.

Da bismo živjeli kvalitetnije, podsjeća Wittgenstein, dovoljno je da ponekad kvalitetnije razmišljamo, da si razjasnimo određene konceptualne različitosti. Razumijevanje razlike između izbora i odluke pomaže nam kako u malim stvarima, kao što je naručivanje hrane u restoranu, tako i kod promjene posla ili uspostavljanja odnosa s drugima. 

Zašto mlada žena ne uspijeva odlučiti treba li prihvatiti ponudu za posao ili ne? Zato što se teško nosi s nesigurnošću. Svjesno ili nesvjesno, ona kao da čeka da neki program za obradu podataka proanalizira njezin slučaj, osmisli njezinu budućnost i ponudi joj najbolju opciju. Takav program ne postoji. I zbog toga je život lijep. No, ona to zaboravlja. Svi smo tome skloni. Nesigurnost nas paralizira jer zaboravljamo kako bi život bio bezbojan kada bi sve bilo izvjesno i predvidivo. Dakako, možemo se prevariti, i, dakako, posljedice toga mogu biti bolne. Ali, upravo je ta neizvjesnost začin ljudskom životu. Odbijemo li priznati postojanje neizvjesnosti, to će nas poricanje izjedati iznutra te nas lišiti vlastite bistrine i sposobnosti da sami sebe slušamo. I obratno, ako je uistinu prihvatimo, otkrit ćemo u sebi odvažnost da stvari presječemo, koliko god to paradoksalno zvučalo. Zadržimo li bistrinu, odluku ćemo donijeti mirne savjesti. Moći ćemo s više vedrine prihvatiti mogućnost koja je imanentna svakoj odluci, a to je da ona možda ne bude dobra.

Stjecanje samopouzdanja zahtijeva unutarnju preobrazbu: moramo se potpuno otvoriti prema prihvaćanju neizvjesnosti. To je otvaranje teško jer smo navikli služiti se inteligencijom kako bismo neizvjesnost sveli na minimum. I tu nam mogu pomoći filozofija i mudrost. Nebo je u nama, stoji u jednoj izreci sa Šri Lanke, sugerirajući da većina revolucija započinje promjenama iznutra. Uvijek će biti nesigurnosti: to je činjenica koju ne možemo promijeniti. Ali, možemo promijeniti način na koji se nosimo s njom. Upravo nas poricanje te činjenice iscrpljuje i pogađa. Mnogo je lakše onome tko je ne poriče i uspijeva se suočiti s neodlučnošću.

Šetajući obalom Seine, mlada žena naposljetku to i uviđa. Ona odlučno korača i dobro se osjeća. Drugim očima gleda na svoju neodlučnost. „Uspjeh je neizvjestan, budućnost nije nigdje zapisana, i to je to. Upustit ću se u tu avanturu. Odluka je pala: mijenjam posao.“ Svjesna je zbog čega donosi ovu odluku. Osjeća se osnaženom. Ne zato što je donijela dobru odluku, nego zato što je odlučila. Prihvaćanje neizvjesnosti prvi je korak prema unutarnjem preobražaju, mudrosti koju sa sobom donosi odluka. 

No, prihvaćanje može prerasti u iskreno pristajanje, u posebnu vrstu zadovoljstva, pa čak i u radost. Može nas dovesti čak do toga da zavolimo ideju kako naša odluka možda i nije najbolja. I to stoga što nas ta mogućnost podsjeća da smo imali hrabrosti donijeti riskantnu odluku i da život nije egzaktna znanost. Što srčanije pristanemo na mogućnost pogreške, to sami sebi više dokazujemo da smo slobodni ljudi, sposobni da učinimo rez.

Stjecanje samopouzdanja nas uči da zavolimo slobodu, umjesto da strahujemo od nje. A spoznaja da mi to možemo pružit će nam jedno posebno zadovoljstvo.