Kako šamani sanjanjem stvaraju svijet
Dr. Alberto Villoldo, psiholog i medicinski antropolog više od 30 godina proučava duhovnu praksu područja Amazone i Anda. Svoje bogato znanje i iskustvo pretočio je u knjige Sanjati odvažno i Prosvjetljenje.
Iz knjige Sanjati odvažno prenosimo...
Mi smo ono što mislimo.
Sve što jesmo nastaje s našim mislima.
Svojim mislima stvaramo svijet.
Buddha
Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, svi sanjanjem stvaramo svoj svijet. Ne upuštamo se u čin spavanja koji nam je vrlo poznat, nego u sanjanje koje izvodimo otvorenih očiju. Ako
nismo svjesni da moć stvaranja dijelimo s univerzumom, ta moć nam izmiče i naš san postaje mora. Počinjemo se osjećati kao žrtve nepoznatog i zastrašujućeg svijeta na koji ne možemo utjecati, a događaji naizgled upravljaju nama i drže nas u zamci. Jedini način da toj strašnoj stvarnosti stanemo nakraj jest uvidjeti da je i ta stvarnost san – a potom shvatiti da posjedujemo sposobnost pisanja bolje priče, na čijem će ostvarenju univerzum surađivati s nama.
Odvažno sanjanje omogućuje vam stvarati na izvoru, iz kvantne juhe univerzuma, u kojoj sve postoji u latentnom ili potencijalnom stanju. Fizičari znaju da u kvantnom svijetu ništa nije “stvarno” dok nije opaženo. Pojedinačni paketići energije poznati kao “kvanti” (koji se sastoje od čestica materije, ali i svjetlosti) nisu “ovdje” ni “ondje”. Na određeni su način posvuda u prostoru/vremenu sve dok ih vi ili ja ne odlučimo opaziti. Kad ih opazimo, izdvojimo ih iz mreže beskonačnih mogućnosti te ih smještamo u događaj u vremenu i prostoru. Ti kvanti energije rado se međusobno povezuju nakon što odaberu određeni oblik očitovanja. Čim se očituju, stvarnost postaje utvrđena: naša stvarnost je “ovdje” umjesto posvuda.
Ali, kvantni događaji ne događaju se samo u laboratoriju. Događaju se i u našemu mozgu, na ovoj stranici i posvuda oko nas. Čak i ako su međusobno udaljeni milijunima kilometara, ili danima, odnosno tjednima, ti kvanti energije ostaju tijesno povezani. Stoga ako ostvarite interakciju s jednim, utječete na cijeli sustav kojemu ta energija pripada. Kad pristupite bilo kojem dijelu sna velike matrice svijeta, u stanju ste promijeniti stvarnost i izmijeniti cijeli san, a učinci će odjeknuti kroz prošlost te utjecati na budućnost.
Suvremena fizika opisuje ono što čuvari drevne mudrosti Sjeverne i Južne Amerike odavno znaju. Ti šamani, poznati kao “Čuvari Zemlje”, kažu da ovaj svijet stvaramo samim time što mu svjedočimo. Znanstvenici vjeruju da to možemo u samo vrlo malenom, subatomskom svijetu. Šamani shvaćaju da sanjamo i veći svijet, koji doživljavamo osjetilima.
Kao i australski Aboridžini, Čuvari Zemlje žive u okruženju u kojemu vrijeme sanjanja nije smješteno u područje spavanja, kao što je smješteno za većinu nas. Oni znaju da cijeli svijet nastaje iz te matrice stvaranja i vraća se u nju. Vrijeme sanjanja prožima svu materiju i energiju, povezujući svako biće, svaki kamen, svaku zvijezdu i svaku zraku svjetlosti ili trunku kozmičke prašine. Stoga je moć sanjanja zapravo moć sudjelovanja u samom stvaranju. Sanjanje stvarnosti nije samo sposobnost nego i dužnost koju svi ljudi moraju spretno obavljati, kako bi naši unuci naslijedili svijet u kojemu će moći živjeti u miru i obilju.
Zapravo smo već iznimno podrobno sanjali i stvorili naš univerzum.
Neposredno nakon velikog praska 99,99 posto sve materije i antimaterije u svemiru međusobno se poništilo. Zvijezde i galaksije koje danas vidimo oko sebe zapravo su sve što je preostalo, majušan dio onoga što je nekoć bilo. Da se omjer materije i prostora u univerzumu promijenio za samo milijarditi dio postotka, zakoni fizike koji omogućuju nastanak života ne bi bili mogući. Veliki prasak morao je biti toliko savršeno organiziran i proračunat da urodi samo jednim dijelom materije u deset na pedesetu potenciju zvjezdane prašine.
To je podijeljeno s deset iza kojeg slijedi pedeset nula, ni manje ni više. To može biti slučajnost samo ako zamislimo postojanje vrlo velikog broja univerzuma u svemiru, u kojemu bi malo vjerojatan događaj poput nastanka našega univerzuma bio vjerojatan!
Još više zbunjuje fino usklađivanje parametara univerzuma koje se dogodilo na površini Zemlje i više od milijardu godina održavalo savršenu temperaturnu ravnotežu između ledišta i vrelišta vode. Nevjerojatnost tih omjera koji omogućuju pojavu života upućuje na prisutnost inteligentne sile, ne stvoritelja ili Boga, nego moći univerzuma, koju Čuvari Zemlje nazivaju “vrijeme sanjanja” ili “beskonačnost”.
Čuvari Zemlje iz područja Anda i Amazone, koji su me poučavali, vjeruju da moći te sile možemo pristupiti samo podizanjem vlastite razine svijesti. Tada postajemo svjesni da smo poput kapi u golemom, božanskom oceanu, zasebni, ali uronjeni u nešto mnogo veće od nas. Tek kad iskusimo svoju povezanost s beskonačnošću, postajemo sposobni sanjati djelotvorno. Štoviše, osjećaj odvojenosti od beskonačnosti drži nas zarobljenima u mori. Ako vam ovo zvuči kao cirkularno razmišljanje, u pravu ste. Što je bilo prvo: mora ili osjećaj odvojenosti od beskonačnosti? Odgovor jest da se to događa istodobno.
Da biste okončali tu moru – da biste ponovno preuzeli svoju moć sanjanja stvarnosti i oblikovanja nečega boljeg – potrebno vam je više od uviđanja kako taj proces funkcionira. Potrebno vam je duboko razumijevanje vlastite moći sanjanja i njezino doživljavanje u svakoj stanici vašega tijela.
Intelektualno poimanje sposobnosti stvaranja stvarnosti oponaša, ali onemogućuje sanjanje za kakvo ste sposobni. Ako ne prekoračite intelektualno poimanje ovog koncepta, snizit ćete kriterij i naposljetku stvarati manje veličanstven i manje lijep doživljaj svijeta od onoga koji ste sposobni stvoriti. Uz duboko razumijevanje vlastite moći sanjanja uviđate da to iskustvo beskonačnosti možete doživjeti ovdje i sada te se prestati osjećati odvojeno i isključeno.
Potrebno je imati hrabrosti da bi se kušala beskonačnost. Prema grčkoj mitologiji, bogovi su brzo kažnjavali svakog smrtnika koji se usudio popeti na Olimp i kušati božansku moć. No, naposljetku su nagrađivali one koji su imali hrabrosti zakoračiti u njihovo područje, kao što su to učinili Heraklo i Psiha. Slično tome, čim su Adam i Eva prema judeokršćanskoj predaji prekršili Božju zapovijed te jeli plod s drva spoznaje dobra i zla, učinivši ljudska bića sličnijima Bogu, On ih je izbacio iz raja “da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke”. (Knjiga postanka 3:22) Ali, unatoč tom prvom grijehu čovječanstva, svim je ljudima obećana mogućnost da po svršetku svijeta borave u raju.
Kad iskusite sanjanje, uviđate da se sve u vašemu životu odvija u savršenom sinkronicitetu. Događaji se možda ne odvijaju onako kako biste vi željeli, ali se u širem kontekstu odvijaju u savršenom skladu. Primjerice, zakasnite na vlak kojim inače putujete na posao upravo na dan kad teroristi napadnu Svjetski trgovački centar pa preživite (što se doista dogodilo jednom mojem učeniku). Ili vam sin kaže da je primljen na željeni koledž u tjednu kad vi dobivate povišicu kojoj ste se nadali. Ako se, s druge strane, doima da se univerzum urotio protiv vas, morate promijeniti san.
Odvažno sanjajući, otkrivate da vas problemi više ne svladavaju i ne definiraju vaš život. Iako se suočavate s vrlo stvarnim teškoćama, uvijek možete istkati junačku priču o svojemu odnosu prema njima, umjesto da tkate oslabljujuću sagu o patnji. Uvidjet ćete da možete prestati biti žrtva, pokušavati sami popraviti svijet ili osjećati želju za osvetom onima koji su vam naudili. Uvidjet ćete da je vaš život upravo onakav kakav bi u ovom trenutku trebao biti i bit ćete sposobni otpustiti sve priče zbog kojih se osjećate sputano i nesretno te se istresate u ordinaciji svojega psihoterapeuta. Počet ćete sanjanjem stvarati svijet i sve će se promijeniti.
Čuvari Zemlje vjeruju da je ovaj svijet stvaran, ali samo zato što smo ga stvorili sanjanjem. No, sanjanje iziskuje čin hrabrosti jer, kad je nemamo, moramo prihvatiti svijet koji stvaraju naša kultura ili naši geni – osjećamo da moramo pristati na moru. Da bismo sanjali odvažno, moramo biti voljni koristiti svoje srce. U suprotnom će naši snovi zastati na razini razmišljanja, planiranja i pretjeranog zabrinjavanja. Tada će se naš san pretvoriti u moru ili u puku maštariju, zarobivši nas ili se udaljavajući dok se mi pitamo: Što se dogodilo?
Sjećam se jednoga od svojih prvih putovanja u područje Amazone. Bio sam mlad antropolog i istraživao postupke iscjeljivanja koje primjenjuju šamani iz prašume pa sam odlučio sâm se podvrgnuti iscjeljivanju. Vraču iz prašume objasnio sam da sam kao dijete pobjegao iz svoje zemlje zbog komunističke revolucije. Vidio sam krvoproliće na ulicama i plašio se noćne pucnjave. Od tada sam patio od opetovanih noćnih mora u kojima naoružani ljudi upadaju u moj dom i odvode ljude koje volim. U to sam vrijeme bio u kasnim dvadesetima, ali nisam uspijevao uspostaviti trajnu vezu jer sam strahovao da ću izgubiti voljenu osobu, kao u noćnoj mori.
Šaman mi je tijekom jednog obreda iscjeljivanja objasnio da, kao i svi, mogu imati ono što želim ili mogu imati razloge zbog kojih to ne mogu imati. “Previše si zaljubljen u svoju priču”, rekao mi je taj starac. “Sve dok se ne usudiš sanjati drugačiji san, doživljavat ćeš samo moru.”
Te večeri naučio sam kako mogu osmisliti drugačiju priču za sebe, priču u kojoj me je nevolja osnažila, a iskustva poučila suosjećati s onima koji pate. Prvi korak prema sanjanju mojega novog sna bilo je stvaranje nove priče u kojoj nisam ostvarivao ulogu žrtve.
Tada sam shvatio da ne samo što sanjam svoj život nego sanjanjem stvaram i cijeli svemir, baš kao što je svemir činio sa mnom. Iako se um tome opire, činjenica je da i vi, kao i ja, možete izabrati: imati život kakav želite ili razloge zbog kojih ga ne možete imati. Možete uživati u radosti i miru ili možete neprestano biti opterećeni velikom crnom vrećom punom žalosnih događaja i nezgoda koji su vam se dogodili u djetinjstvu ili u prošloj vezi. Možete trpjeti bol svojih rana ili možete uživati u svojoj uzvišenosti. Možete živjeti životom žrtve, opterećeni traumama vlastite prošlosti ili možete živjeti životom junaka, ali ne možete oboje. Ako se želite osjećati moćno, morate svjesno donijeti odluku o stvaranju svetog sna te prakticirati odvažnost.
Hrabro sanjanje događa se u stanju percepcije koje Čuvari Zemlje nazivaju razinom kolibrija. Kolibri je arhetip junačkog putovanja – i vi ćete, poput njega, koji put neizbježno krenuti u pogrešnom smjeru. Međutim, kad god se vratite spoznaji da sanjate svoju stvarnost, produbit ćete svoje razumijevanje vlastitog putovanja i osjećati veću posvećenost. Bit ćete sposobni mirno i sa smislom za humor prihvatiti vječno promjenjiv krajolik koji vas okružuje i čak ćete doživjeti milost.
