Mihajlo pažanin
Autor Vlasta Prohaska Jarec

Mihajlo Pažanin jedan je od vodećih hrvatskih budističkih učitelja i autor nedavno objavljene knjige Razgovori o pomnosti u izdanju Planetopije. Kroz iskustveni pristup svojih radionica brojne je polaznike naučio istraživati mindfulness, ili kako više voli reći, pomnost – proces aktivnog obraćanja pažnje zbog kojeg se ukorjenjujemo u sadašnjem trenutku. No izvorna pomnost je dublja, smislenija i zahtjevnija od same tehnike smirivanja uma i rješavanja stresa, što opisuje u svojoj novoj knjizi. Evo što smo ga pitali. 

Svoju novu knjigu posvetili ste konceptu pomnosti ili mindfulnessa, što za vas znači taj pojam? 

Mindfulness se posljednjih 15 godina etablirao u svijetu kao zapadni model meditacijskog treninga koji je iznimno učinkovit kao metoda za umanjenje stresa. Međutim, zapravo se radi o stilu uvježbavanja uma koji dolazi iz izvornih Buddhinih učenja sadržanih u Osmerostrukom plemenitom putu. U svom izvornom obliku on je čvrsto utemeljen u sinkronom razvoju morala, mudrosti i praktičnog uvježbavanja uma koji zajedno rade na dubinskoj transformaciji najgoreg čovjekovog neprijatelja - neznanja. Mindfulness je inače engleski prijevod sanskrtskog pojma "smrti" (na paliju sati) koji opisuje stanje uma koji je poman u odnosu na svoje objekte. Bilo da se radi o slušanju, gledanju, pričanju ili pak slijeđenju daha - pomnost je uvijek kriterij koji pokazuje koliko smo doista prisutni u odnosu na nešto što se događa. S obzirom da hrvatski jezik često puno kvalitetnije prenosi značenja izvornih sanskrtskih riječi od engleskog, osobno više volim koristiti domaću riječ koja ujedno bolje opisuje o čemu se radi.

Zašto je za pomnost korisna i važna za čovjeka današnjice?

 Pomnost ponovno donosi prostor u naš život - u kojem ima dovoljno mjesta da sve, malo pomalo, sjedne na svoje mjesto.

Čovjek današnjice danas ubrzano gubi nekoliko ključnih odlika svoje ljudskosti: sve više vlastitog integriteta prepušta umjetnoj inteligenciji, kritički osvrt prema neizmjernom broju informacija koje neprestano prima više gotovo i ne postoji, a sve to prati golemi stres koji se pojavljuje pri susretu s nemilosrdnom svakodnevicom koja stalno donosi nove račune, rokove, obaveze, bezbrojna očekivanja što svoja, što tuđa. Drugim riječima, intenzitet izazova s kojima se svakodnevno susrećemo toliki je da, ako nešto radikalno ne učinimo po pitanju mentalne higijene, prije ili kasnije jednostavno pucamo od količine pritiska kojem smo izloženi. Pomnost ponovno donosi prostor u naš život - u kojem ima dovoljno mjesta da sve, malo pomalo, sjedne na svoje mjesto.

Kako (početi) vježbati pomnost?

Kao što rekoh, iz mog kuta gledanja pomnost nije instant metoda redukcije stresa već sustav znanja koji korak po korak temeljito mijenja um pojedinca. Stoga bih svima koje ovakav put zanima za početak preporučio da se ne zamaraju meditacijskim tehnikama, već provedu pola sata dnevno u tišini bez kompjutera, mobitela i drugih ljudi. To je početak osluškivanja samog sebe i prirodan prvi korak na stazi pomnosti.

Što je vama donijelo prakticiranje pomnosti?

Vrijeme, prostor i radoznalost za istraživanje različitih dimenzija svijeta u kojem živimo. Puno radoznalosti.

Što za vas znači biti u sadašnjem trenutku, o kojem se danas tako često govori?

Sadašnji trenutak u meditacijskom iskustvu uopće ne postoji, to je tek new age pojam koji dobro zvuči jer obećava neko novo stanje koje će nam donijeti nešto novo u našem svakodnevnom dosadnom životu. Jednom kad se otvori prostor uma, u njemu uopće ne postoji koncept vremena, pa tako ni sadašnji trenutak.