Nova znanost o izgubljenom umijeću disanja
Kada ste zadnji put razmišljali ili slušali o utjecaju disanja na cjelokupno zdravlje pojedinca? Možda su nam u djetinjstvu spomenuli da udišemo na nos umjesto na usta, ali većina nas nikad se nije dublje pozabavila tom temom. Zadnjih godina pojedinci poput Wima Hofa i rastuća popularnost joge probudili su interes za ovom osnovnom biološkom funkcijom.
Nerijetko se događa da ne znamo mnogo o onome što nema izravan utjecaj na naš život. Vjerojatno ni James Nestor ne bi napisao ovu knjigu da se nije našao u duševnoj i fizičkoj kolotečini, boreći se s upalom pluća od koje je bolovao i dvije godine prije. Iz očaja je poslušao savjet svog liječnika i otišao, nimalo entuzijastičan, na besplatan uvodni tečaj disanja. Za njega je to bio jedan od onih rijetkih trenutaka u životu kada shvatimo koliko nas naše navike mogu ograničavati, pa čak nam i škoditi. Samo pola sata svjesnog disanja na njega je imalo transformacijski učinak te je odlučio podrobnije istražiti utječe li način na koji dišemo na naš organizam. U potrazi za odgovorima, Nestor je proputovao cijeli svijet ne bi li intervjuirao velik broj istraživača i praktičara te došao do zaključka da je uistinu bitno kako dišemo. „Na svoju štetu, pretpostavljamo da je disanje pasivno, tek nešto što radimo: dišemo, živimo – prestanemo disati, umremo. No disanje nije binarno.“ Iako velik dio znanstvene zajednice ne smatra dah bitnom komponentom zdravstvene jednadžbe, sve je veći broj istraživača koji su shvatili da je disanje itekako bitno te da puno toga možemo naučiti od drevnih praksi čija su znanja s godinama pala u zaborav.
Disanje na nos. Dugotrajno disanje nefiltriranog zraka na usta može imati ozbiljne posljedice. Autor se tijekom sudjelovanja na istraživanju Sveučilišta Stanford i sam uvjerio koliko kronično disanje na usta utječe na brži razvoj bakterijskih infekcija, hrkanja i apneje u snu, kao i na puno lošije sportske rezultate.
Izdisanje. Koliko god potpuno izdisanje zvuči jednostavno, malokad se prakticira. Jedan od prvih koraka zdravog disanja je produljiti te dahove, malo više pomicati dijafragmu gore-dolje i izdahnuti zrak prije no što ponovno udahnemo.
Žvakanje. Kosti u ljudskom licu mogu se širiti i preoblikovati i u odrasloj dobi, što znači da možemo utjecati na veličinu i oblik svojih usta te poboljšati sposobnost disanja. Naša prehrana bi se zbog toga trebala sastojati od tvrđe i sirovije hrane.
Povremeno disanje više. Iako u današnje vrijeme većina nas nesvjesno diše više nego što bismo trebali, kratkotrajno, intenzivno svjesno teško disanje može imati jak terapeutski učinak. Metoda Wim Hof jedna je od uspješnih tehnika kojom se tijelo namjerno podvrgava stresu kako bi ga se trgnulo iz ustajalosti te kako bi moglo pravilno funkcionirati ostatak dana.
Polagano disanje, disanje na nos i dugi izdisaji možda su nam postali toliko strani, ali ta jednostavna pravila iziskuju samo malo vremena i truda te se mogu izvoditi bilo gdje. Posvetimo li barem nekoliko trenutaka u danu pravilnom disanju, shvatit ćemo kako je naš dah zapravo moćan i može biti odlično oruđe u prevenciji niza bolesti, ali i olakšati neke od kojih već patimo.
