19. listopada 2017

Možete li vjerovati svojim očima?

W1siziisijiwmtcvmtavmtkvmny2cnjxawxhx3bvdgljywpfbm9izwxvdmffbmfncmfkys5qcgcixsxbinailcj0ahvtyiisijc4mhg0mdajil1d?sha=8190e41a7bcf8c95

Izuzetno smo ponosni što je dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju Richard H. Thaler, autor izvrsne knjige Poticaj koju smo preveli na hrvatski jezik. Thaler je proučavao kako razmišljamo i čime se vodimo kada donosimo odluke, što je detaljno objasnio u svojoj knjizi, koja po mnogima predstavlja ono najbolje od bihevioralne ekonomije. Prenosimo dio u kojem će vam biti jasnije kako ne smijete uvijek vjerovati svojim očima te zašto možemo biti istovremeno iznimno pametni, ali i glupi...

Recimo da razmišljate o tome koji bi vam više odgovarao kao stolić u dnevnoj sobi. Što vam se čini, koje su dimenzije ovih stolova? Procijenite omjer duljine i širine svakoga. Onako odoka.

Ako ste kao većina ljudi, mislit ćete da je lijevi stol mnogo dulji i uži od desnoga. Najčešće procjene omjera duljine i širine lijevog stola su 3:1, a desnog 1,5:1. A sada ravnalom izmjerite svaki stol. Otkrit ćete da su površine stolova jednake. Mjerite ih tako dugo dok se ne uvjerite, zato što je ovo slučaj kad čovjek ne vjeruje vlastitim očima. 

Što možemo zaključiti iz ovog primjera? Ako vam se lijevi stol čini duljim i užim, bez sumnje ste ljudsko biće. S vama je sve u redu (barem koliko se da zaključiti na temelju ovog testa). No vaša je prosudba ipak bila subjektivna, što se i očekivalo. Nitko ne misli da je desni stol uži! Ne samo da ste imali krivo; vjerojatno ste bili uvjereni da imate pravo.  Ako želite, možete iskoristiti ovu sliku kad upoznate nekog tko je također ljudsko biće i tko je spreman protratiti novac na okladu.

Pogledajte sad sliku 1.2. Izgledaju li ovi oblici jednako ili različito? Ako ste ljudsko biće i oči vas dobro služe, vjerojatno će vam se oblici učiniti jednakima, što i jesu. No oni su površine stolova sa slike 1.1., podignuti s nogu i preokrenuti. Noge i položaj olakšavaju privid da su stolovi na slici 1.1. različiti, tako da se uklanjanjem ovih elemenata koji odvlače pozornost oko vraća u svoje stanje uobičajene nevjerojatne preciznosti.

To samo znači da se naše shvaćanje ljudskog ponašanja može poboljšati uzmemo li u obzir činjenicu da ljudi sustavno griješe.

Na primjeru ovih dvaju stolova objasnili smo vam spoznaju koju su bihevioralni ekonomisti posudili od psihologa. Ljudski mozak inače funkcionira zaprepašćujuće dobro. U stanju smo prepoznati ljude koje godinama nismo vidjeli, shvatiti složenost svoga materinskog jezika, trkom se spustiti niza stube i pritom ne pasti. Neki od nas govore dvanaest jezika, unapređuju najbolja računala i/ili razvijaju teoriju relativnosti. Međutim, ti bi stolovi vjerojatno zavarali i Einsteina. To ne znači da nešto nije u redu s nama kao ljudskim bićima. To samo znači da se naše shvaćanje ljudskog ponašanja može poboljšati uzmemo li u obzir činjenicu da ljudi sustavno griješe. Kako bismo ga bolje shvatili, moramo istražiti neke aspekte ljudskog razmišljanja. Budući da je imao određeno znanje o vidnom sustavu, psiholog i umjetnik Roger Shepard nacrtao je one varljive stolove. Znao je što treba nacrtati kako bi nam zavarao um. Određene spoznaje o našem kognitivnom sustavu omogućile su i drugima da otkriju sustavnu subjektivnost u našem načinu razmišljanja.

Kako razmišljamo: dva sustava

Funkcioniranje ljudskog mozga i više je nego zbunjujuće. Kako to da neke zadatke tako genijalno rješavamo, a kod drugih nemamo pojma odakle krenuti? Unatoč nevjerojatnoj činjenici da je Beethoven napisao svoju čudesnu Devetu simfoniju kad je već bio gluh, nimalo nas ne bi iznenadilo kad bismo saznali da je veoma često znao zagubiti ključeve. Kako ljudi istodobno mogu biti tako pametni i tako glupi?

Mnogi psiholozi i neuroznanstvenici rade na opisivanju funkcioniranja mozga i olakšavaju nam da shvatimo te prividne proturječnosti. Njihov se pristup sastoji u razlikovanju dva tipa razmišljanja: jedno je intuitivno i automatsko, a drugo je refleksivno i racionalno. Prvo ćemo zvati automatski, a drugo refleksivni sustav. (U stručnoj psihologijskoj literaturi ova se dva sustava često naziva sustavom 1 i sustavom 2.)

Dva kognitivna sustava

Automatski sustav                   Refleksivni sustav

nekontroliran                            kontroliran

bez uloženog napora               s uloženim naporom

asocijativan – temelji se          deduktivan – temelji se 

na heuristikama i intuiciji         na zaključivanju

brz                                           spor

nesvjestan                               svjesno usmjeren

vješt                                        proceduralan

Automatski je sustav brz i instinktivan, ili barem tako djeluje, i ne obuhvaća ono što obično povezujemo s riječju razmišljanje. Kad se sagnete zato što je netko neočekivano prema vama bacio loptu, ili kad vas u avionu uhvati nervoza zbog turbulencija, ili kad se nasmijete čim ugledate slatko štene, koristite se automatskim sustavom. Neuroznanstvenici kažu da aktivnosti automatskog sustava proizlaze iz najstarijih dijelova mozga, dijelova koje imaju i gušteri (kao i štenci).

Refleksivni je sustav promišljeniji i svjesniji. Njime se koristimo kad nas se pita: “Koliko je 411 puta 37?” Većina se ljudi također koristi refleksivnim sustavom kad odlučuje kojom cestom ići do izletišta ili koji fakultet upisati: pravni ili ekonomski. Dok smo pisali ovu knjigu, koristili smo se (uglavnom) refleksivnim sustavom, no neke su nam zamisli pale na pamet dok smo se tuširali ili šetali i dok uopće nismo razmišljali o knjizi, i one vjerojatno dolaze iz automatskog sustava. (Usput rečeno, glasači se najvećim dijelom oslanjaju na automatski sustav. Kandidat koji ostavi loš prvi dojam ili koji pokuša pridobiti glasove složenim argumentima i statističkim podacima, veoma se lako može naći u neprilici.)

Reakcija većine Amerikanaca na temperaturu izraženu u Fahrenheitima dolazi iz automatskog sustava, dok se za onu izraženu u Celzijevim stupnjevima moraju koristiti refleksivnim sustavom; za Europljane vrijedi suprotno. Dok govore svoj materinski jezik, ljudi se oslanjaju na automatski sustav, a dok se naprežu govoriti strani jezik, koriste se refleksivnim sustavom. Prava dvojezičnost podrazumijeva da se govornik u oba jezika koristi automatskim sustavom. Vrsni šahisti i profesionalni sportaši imaju prilično istančanu intuiciju; automatski im sustav omogućava da brzo procijene složene situacije te da na njih reagiraju nevjerojatnom preciznošću i iznimnom brzinom.

Jedan od načina na koji se sve ovo može shvatiti jest da je automatski sustav intuicija, a refleksivni svjesna misao. Intuicija može biti prilično precizna, no jednako tako često griješimo zato što se previše oslanjamo na automatski sustav. Automatski sustav kaže: “Avion podrhtava, umrijet ću”, dok refleksivni sustav odgovara: “Avioni su vrlo sigurni!” Automatski sustav kaže: “Onaj će me veliki pas ozlijediti”, a refleksivni odgovara: “Većina kućnih ljubimaca vrlo je draga.” (U oba slučaja automatski sustav čitavo vrijeme panično krešti.) Automatski sustav nema nikakvu predodžbu o tome kako se igra golf ili tenis. Međutim, brojni sati vježbe omogućavaju vrsnom golferu da se okani razmišljanja i da se prepusti automatskom sustavu – i to u tolikoj mjeri da su mnogi golferi, kao i mnogi kvalitetni sportaši, svjesni opasnosti od prevelikog razmišljanja te znaju da bi mogli bolje proći prepuste li se intuiciji ili jednostavno krenu dalje bez razmišljanja. Automatski se sustav može uvježbati, ali s mnogo ponavljanja – takvo vježbanje zahtijeva mnogo vremena i truda. Jedan od razloga zašto su tinejdžeri tako opasni vozači jest činjenica da se automatski sustav nije stigao uvježbati, a korištenje refleksivnog sustava mnogo je sporije.

Da biste vidjeli kako funkcionira intuitivno razmišljanje, riješite sljedeći test. Uz svako od tri pitanja napišite odgovor koji vam prvi padne na pamet. Onda stanite i razmislite.

1. Palica i loptica stoje ukupno 1,10 dolara. Palica stoji 1 dolar više od loptice. Koliko stoji loptica? ________ centa.

2. Ako 5 strojeva u 5 minuta izradi 5 prekidača, za koliko bi vremena 100 strojeva izradilo 100 prekidača? ________ minuta.

 3. Na jezeru je jedna površina prekrivena listovima lopoča. Ona svaki dan dvostruko naraste. Ako je površini potrebno 48 dana da prekrije čitavo jezero, koliko joj treba da prekrije pola jezera? ________ dana.

Kako ste prvotno odgovorili? Većina ljudi napiše 10 centa, 100 minuta i 24 dana. No svi su ti odgovori pogrešni. Razmislite li na trenutak, vidjet ćete i zašto. Ako loptica stoji 10 centa, a palica 1 dolar više, znači 1,10 dolara; to bi značilo da zajedno stoje 1,20 dolara, a ne 1,10 dolara. Nitko tko provjeri ispravnost svog prvog odgovora ne bi na kraju tako odgovorio, no istraživanje Shanea Fredericka iz 2005. (koji ovu seriju pitanja naziva testom kognitivnog razmišljanja) pokazalo je da su upravo ovo najčešći odgovori čak i naboljih studenata s koledža. Točni su odgovori 5 centa, 5 minuta i 47 dana, ali i sami ste to znali, odnosno, znao je vaš refleksivni sustav, ako ste se udostojili konzultirati s njim. Ekoni nikad ne donose važne odluke a da ih prije toga ne daju na provjeru refleksivnom sustavu (ako imaju vremena). No ljudska se bića katkad zadovolje odgovorom koji im je dala gušterica u njima i uopće ne zastanu da bi razmislili. Ako rado gledate televiziju, sjećate se g. Spocka iz popularne serije Zvjezdane staze. On vam može poslužiti kao primjer nekoga čiji je refleksivni sustav uvijek aktivan. (Kapetan Kirk: “Bili biste savršeno računalo, g. Spock.” G. Spock: “Vrlo ste ljubazni, kapetane!”) S druge strane, Homer Simpson kao da je negdje zametnuo svoj refleksivni sustav. (U jednoj epizodi kojom se komentirala kontrola prodaje oružja, Homer je prodavaču u trgovini oružja koji ga je upozorio na obvezno petodnevno čekanje prije mogućnosti kupnje oružja, odgovorio: “Pet dana?! Ali ja sam gnjevan sada!”)

Jedan od naših glavnih ciljeva u ovoj knjizi jest razmotriti kako bi se svijet mogao učiniti jednostavnijim, ili barem sigurnijim, za Homere među nama (i za Homera koji čuči u svakom od nas). Kad bi se ljudi mogli pouzdati u automatski sustav, a da pritom ne zapadnu u gadne nevolje, živjeli bi jednostavnije, bolje i dulje.