Kako živjeti punim srcem

Prvo je pogledajte sa svih strana i uživajte na tren u ljepoti obojenih rubova knjige i zlatnim laticama posutim po naslovnici koje asociraju na rečenicu iz knjige: "Mudrost koja se nalazi na ovim stranicama doletjela je u moje otvorene ruke poput cvjetnih latica na povjetarcu, prikupljana je u mnogim razgovorima tijekom mojih lutanja Japanom. Zapisujući ih, blago otpuhujem te latice prema vama."

Savršena oluja srednjih godina

Iako knjiga Kokoro donosi vrijedne uvide općenito, prije svega se obraća ženama u srednjoj životnoj dobi pa ako ste i vi jedna od njih, pripremite se na nježno duhovno planinarenje nadahnuto trima svetim japanskim planinama i na dirljivo iskustvo potrage za novim smislom i nadahnućem. Pogotovo ako ste pomalo izgubljena u toj savršenoj oluji srednjih godina.

Beth Kempton, nagrađivana britanska autorica i japanologinja, nakon knjige Wabi-sabi u kojoj je opisala japansku mudrost prihvaćanja nestalne i nesavršene prirode svega, u knjizi Kokoro, nas vodi na meditativno hodočašće Japanom daleko od bučnih turističkih puteva, u potragu za novim spoznajama.

Ako se još niste susreli s japanskim pojmom kokoro, samo ću ukratko spomenuti da je, kao i mnogi drugi fascinantni pojmovi japanskog jezika, teško prevediv jednom riječju i može značiti mnogo toga no najčešće se prevodi kao "srce", "um", "srce-um" ili "duh", ovisno o kontekstu. No koliko sam naučila čitajući knjigu, u jedno sam sigurna - to je obitavalište naše duše.

U srednjoj životnoj dobi kokoro više ne pristaje na šutnju.

 

Emocionalni egzorcizam i tjeranje tužnih demona

Ako ste i vi žena, koja, kao što autorica kaže, proživljava "zamor srednjih godina", onda su vam sigurno jasne sve emocije u koje kroz poglavlja i priče upire prstom - duboke ukorijenjene strahove, vječnu zabrinutost, tugu, bolna žaljenja, sumnju i tjeskobu…

No u svojoj posvećenoj potrazi za kokorom, Beth Kempton iskreno i otvoreno, razgrčući sloj po sloj, pokazuje kako je unatoč izazovima ipak moguće ispuniti život radošću, nadahnućima i ljepotom.

Ali to putovanje do spoznaja u dubinu kokora, s Beth kao vodičem, za mene je bio pravi emocionalni egzorcizam. Dok sam u jednoj ruci držala knjigu, a u drugoj stiskala maramicu natopljenu istinom, u sebi sam izgovarala obrednu formulu - Memento mori ergo carpe diem.

Čitajući ovu knjigu suočila sam se, jasnije nego ikad, s vlastitim tužnim demonima i dubokom spoznajom neumitne prolaznosti i nekim subjektivnim, perimenopauzalnim ubrzanjem vremena. Iako su ti uvidi kao i tuga koja s njima dolazi ljepljivi, teški i stvarni, Beth ih s lakoćom transformira u iscjeljujuće poruke kokora.

Vrijeme koje se odvija je pulsiranje energije, otkucaj srca svijeta, a mi postojimo unutar njegova ritma.

I donosi jednostavnu i ljekovitu mudrost kokora:

Dobro življen život je život u kojem smo prisutni.

Kada provodimo dane razmišljajući o prošlosti ili brinući se o budućnosti, propuštamo iskustvo života koji se upravo odvija. Naš kokoro odgovara na svijet kakav se pojavljuje u ovom trenutku, pa da bismo se povezali s mudrošću kokora, moramo ostati prisutni u onome što je upravo ovdje, baš sada.

Otvaranje portala kvalitetnijeg življenja

Kroz dvanaest poglavlja koja se bave velikim temama kao što su smrtnost, mirnoća, vrijeme, otpuštanje, starenje, hrana kao čin posvećenosti… putuje Japanom i kroz doživljaje te razgovore s ljudima koje susreće, korak po korak, kao da otvara portal koji donosi drugačiju percepciju života.

Postavljajući prava pitanja, preslagujući prioritete, donoseći intuitivne i ispravne odgovore - poruke ove knjige djeluju poput neke spontane radosti. Poput svjetlosti koja prodire kroz pukotine.

Dobro življen život je život obogaćen tišinom. Kokoro govori tiho, kroz impulse i osjećaje. Što češće možemo pronaći tišinu, to se lakše možemo uskladiti s njezinom mudrošću. Prema japanskom običaju, mir i tišina također pomažu u čišćenju kokora, tako da svjetlost može ulaziti unutra i isijavati prema van.

S obzirom na to da potraga za skrivenom ili potisnutom mudrošću kokora nije lagana već zahtjeva tihu posvećenost i odlučnost, važno je uz knjigu imati onu bilježnicu s početka priče jer na kraju svakog poglavlja se nalaze vježbe i tri pitanja za vođenje dnevnika koja će potaknuti istraživanje i samorefleksiju.

Autorica savjetuje da se na njih odgovori izravno, bez prepravljanja riječi na putu od uma do papira i dodaje: "Napišite sve što se želi izliti iz sebe, bez prosuđivanja. Pratite svoje osjećaje do odgovora i iznenadit će vas ono što će se otkriti kada pustite da vas vodi kokoro."

Nakon pitanja i vježbi za vođeni dnevnik, u sklopu svakog poglavlja, nalazi se i "Mudrost kokora" gdje su sumirane glavne poruke o nekoj važnoj životnoj temi.

Vjerujem da ćete kroz čitanje i pomno pisanje vođenog dnevnika uživati, otkrivajući ili oslobađajući mudrosti vašeg kokora i slijediti vrijedne uvide za ispunjeniji život. I naravno, rastjerati svoje tužne demone za više svjetlosti, radosti i smijeha svaki dan.