Zaboravio sam gdje sam parkirao

Kao poznavatelj svakodnevice, dakle kao sudionik a ne samo kao (kabinetski) promatrač, Tomić u nizu efektnih istrižaka iz nje oblikuje pripovjedački svijet, koji jest i nije stvaran... Njegove priče su duhovite - sad tužnohumorne, sad crnohumorne, jedinstvene u svojoj mikropoetici kratkoga daha, kojim će, međutim, ovaj autor daleko dogurati! 
Tomićeva proza duboko je uronjena u stvarnost, no taj novi pad u realizam nije ni naivan ni jednostavan. Iza Carvera, Tarantinova Pulpa, Hrabala, novinarstva, rocknrolla, iza drugih atraktivnih (istočnjačke religije, vudu] i manje atraktivnih tema (rat i poraće) krije se lakočitljiva, ali odlična književnost. 
Zaboravio sam gdje sam parkirao strašno je zdrava knjiga. U vremenima koja su u Hrvatskoj uskipjela od ideologija svih vrsta i opasnih socijalnih motiva Tomićeva je zbirka waterproof non-ideological podmornica u kojoj svi imamo mjesto i u kojoj nas netko tješi da nismo tako loši, iako smo, eto, idioti.