Jezero

U svojem proznom prvijencu, kratkom autofikcijskom romanu Jezero, Ana Brnardić hvata se ukoštac s jednim od najtežih izazova koji se uopće mogu postaviti pred spisateljicu – kako tekstom upečatljivo osmisliti razornu prazninu koja se otvara u trenutku kada shvaćamo da naš bližnji umire? Smrt oca središnji je događaj koji pokreće pisanje ovoga snažnog i nemilosrdno iskrenog teksta, koji se u svojoj težnji da sačuva i zapamti ne obazire na pripovjedna pravila i žanrovska očekivanja.

Jezero je i roman, i dnevnik, i meditacija, i poezija. Nizom kratkih zapisa Ana Brnardić plete pripovijest o odlasku oca i onima koje taj odlazak nepovratno mijenja, priču o majkama i kćerima, o magiji djetinjstva i dobu odrastanja, o tijelu i prirodi. Ono najteže izriče se slikom i detaljem: žalost za ocem kugla je, jezero i provalija, novi reljef u obiteljskom krajoliku. Smrt je otvor u krošnji vrbe na drugoj obali Kupe – njoj ususret ova iznimna knjiga neustrašivo pliva.