Mama kuha ručak, tata čita novine

Majke doživljavamo sretnima, ispunjenima ljubavlju prema djeci, zadovoljnima svojom ulogom koja se prikazuje i kao najveće postignuće u ženskome životu. Tabu je govoriti čak i neutralno, a osobito negativno o majčinstvu. Nizom osobnih primjera, teorijski potkrijepljenih, analizom društvenih događaja, filmova, popularnih serija i književnih djela, Barbara Pleić Tomić prikazuje sve kontradikcije majčinstva, odupirući se njegovoj romantiziranoj slici.

Knjiga Mama kuha ručak, tata čita novine tematizira važnu ali nevidljivu ulogu očeva u odgoju, analizira roditeljske priručnike, propituje zanemareni odnos majčinstva i prava na pobačaj te trend slavnih majki koje, putem medija i društvenih mreža, svoje majčinstvo aktivno koriste za kreiranje vlastitog profesionalnog identiteta. Autorica ističe ambivalentne osjećaje koje majke imaju prema djeci, klaustrofobiju roditeljske ljubavi te odnos majčinstva i kreativnog rada. Kako očuvati vlastiti identitet, prostor i vrijeme za sebe i stvaranje nakon utapanja u pelenama i cjelodnevne brige za dijete?

Konkretna institucionalna i društvena potpora rijetko prati mitologiju svetosti majčinstva i političke apele za rađanjem što većeg broja djece. Možda ne znamo kad smo spremne postati majkama, možda u odnosu prema djeci ne možemo biti savršene, možda nas roditeljska uloga ispunja zebnjom, strahom i grižnjom savjesti, ali lakše je kad znamo da nismo same, da o tome promišljaju i drugi, i to argumentirano i razložno kao što to čini Barbara Pleić Tomić u knjizi Mama kuha ručak, tata čita novine.