Raspotočje gori

Knjiga Raspotočje gori počiva na ideji da se nitko od nas u potpunosti ne oporavi od traume djetinjstva.

Traume bespomoćnosti, traume pregovaranja životnih uvjeta pogledom i bukom u periodu u kojem motorički sustav razvojno kasni, traume realiteta u kojem je svako iskustvo svakoga dana novo, traume mržnje roditelja o kojima ovisimo, traume kastracije jezikom, traume fosilizacije nedostižnog ideala sebe. Traume nesuglasja između onoga što mislimo da je dobro i zlo, onoga što naši skrbnici misle da je dobro i zlo i onoga što društvo misli da je dobro i zlo; drugim riječima, traume koga je najsigurnije izdati.Suvremeni subjekt danas bira iskustva i vrste odnosa visokog intenziteta; živimo u eri u kojoj jačina stimulacije nadilazi kvalitetu odnosa ili je razlika između njih izbrisana.

Svaki esej započinje autobiografskom crticom vezanom za njegovu temu. Sve one prvobitno su iznesene u autorovim psihoanalitičkim seansama iz pozicije pacijenta ili analizanda. Suprotno uobičajenoj psihoanalitičkoj literaturi, ovdje je analizand poznat, a psihoanalitičari i analitičarke označeni su pseudonimom.