Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija

Da bi se razumjela zasluga Husserlove fenomenologije za suvremeno poimanje svijeta kao “spoznajnog svijeta”, valja razumjeti ne samo fenomenologiju u vezi s psihologijom nego i njihov zajednički “apriori” valja osloboditi “starog objektivističkog ideala” i ideje, kako Husserl reče “neke ontologije duše”. Stoga Husserl svoju fenomenologiju s pravom suprotstavlja “oživljavanju fizikalizma u našem dobu” i njegovom identificiranju s “apriornom psihologijom”. Put koji vodi razumijevanju fenomenologije i psihologije kao bitne nauke o transcendetalnoj subjektivnosti, polazi od samosvijesti i preko psihološke redukcije dospijeva do horizonta svijeta i svjetovno-univerzalnog apriorija. “Faktički ja sam u suljudskoj sadašnjosti i čovječanskom otvorenom horizontu, sebe faktički znam u generativnoj povezanosti, u jedinstvenoj struji povijesnosti, u kojoj je ova sadašnjost čovječanska i njen svijesni svijet historijska sadašnjost neke historijske prošlosti i historijske budućnosti”.