Kći Lotršćaka

Grad Zagreb i njegova prošlost zauzimaju važno simboličko mjesto u Zagorkinim popularnim romanima. Tko je čitao njezinu Gričku vješticu, Kći Lotršćaka ili Jadranku, uvjerio se da grad Zagreb nije samo pozadina romanesknog zbivanja, već gotovo mitski junak čija romantizirana prošlost izbija iz svake stranice.
Svjetovnost kao dominantan ideološki podtekst Zagorkine popularne romanse Kći Lotršćaka istaknuta je već samom simbolikom naslovne sintagme. Pritom imenica "kći" upućuje na lik Manduše, nezakonite kćeri starog Plemenščaka, koja u svom imenu simbolički nosi legendu o postanku imena vrela Manduševac i grada Zagreba, dok su poznata grička kula i zvono Lotršćak nositelji romantične idealizacije najznamenitije građevine građanskog dijela staroga grada.
Uz legendu o postanku grada koja je apostrofirana i samim podnaslovom (Čarobna priča o Manduši zlatokosoj i postanku slavnog kraljevskog grada na sedam kula), romansa donosi i priču o spasu slike Majke Božje Kamenite iz požara, koja svojom gotovo amuletskom vrijednošću štiti Mandušu od nevolja, te legendu o postanku imena Turopolje. Navedeni motivi legendi i pučkih predaja isprepleću se s povijesnim sadržajima. Dakako, okosnica romana je ljubavna priča između Manduše i Divljana.