Dnevnik jednog nomada

Dnevnik jednog nomada istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom. Od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćerku, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćerki u Oslu koja očuha zove tata, a njega po imenu; o književniku koji istovremeno učestvuje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti...

Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno da piše na 'našem' i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita. Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo sakrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni.

“Tekst ulančan u petnaest poglavlja emocionalni je ringišpil, čitatelju razvlači lice u smajl, steže grlo, muti oko pa opet baca u smijeh i tako ukrug, kako se uostalom namotava i autorov život u tih pet godina koje bilježi, isprva spontano dnevnički, a onda po sjećanju, memoarski. (...) Dnevnik istodobno vibrira vedrinom i tjeskobom, katarzičan je, ponegdje možda skandalizirajući, vrlo informativan, na koncu i poučan, iako mu ništa od navedenog, vjerujem, nije bila namjera. Nemaju te putopisno-čitateljske bilješke baš nikakvih pretenzija osim biti čisti koncentrat života, vjerodostojan otisak bivanja jednog šarmantnog i dobronamjernog enfant terriblea”.  

Vanja Kulaš  

“Bekim Sejranović je najubjedljiviji u onim tačkama književnog izraza kada treba predočiti vlastito nezadovoljstvo sobom i svijetom, ali i sopstveno ushićenje rijetkim, a snažnim podvizima duha i primjerima ljepote življenja uprkos svemu i s najčešće maglovitim razlozima za neodustajanja od ovozemaljskog kuluka. (...) Dnevnik jednog nomada će najviše prijati onima detaljno upućenima u njegov dosadašnji opus, ali može da bude i dobra kota za novopristigle čitaoce i njihovo upoznavanje sa Sejranovićevim stilom i svjetonazorom.”  

Zoran Janković