Kraljević Marko oslobađa Imotski

Moglo bi biti da je svako vrijeme isto: u svakom nas čeka neki rat, bivša vlast koja se dodvorava sadašnjoj, a strepi i oprezno čeka buduću, ne bi li joj se, dakako, opet dodvorila i postala njezinom perjanicom. Da, čovjek je kvarna roba, a nacija i religija u tome dosta “pomažu.” Ante Tomić pisac je mentaliteta, jedan od najvještijih koje ovaj jezik ima, a najveća je snaga njegovih djela u “slabim” karakterima kojima pripovjedač udiše život, pokazujući raskoš njihove prevrtljivosti i moralne bijede. Istovremeno, nepouzdanost je jedna od najboljih osobina pripovijedanja. Zato je bratija iz Tomićevog Imotskog simpatična na onaj način na koji su to Grupa TNT ili Crni Guja.

Svi su, dakle, ratovi suštinski isti, samo je pitanje koliko će tko iz njih izvući. Kompleksnost odnosa između naroda na Balkanu najlakše je pokazati prostitucijom, lihvarenjem i potkazivanjem. Tu nijedan naš narod puno ne zaostaje za drugim – jer mentalitet je zajednički. Kad se jednom bude pisala historija našeg doba, ne bi bilo loše napraviti konzultacije s Tomićevim antiherojskim likovima. U njima je više istine o svima nama, nego u mitomaniji koja nas je u jednom smislu i dovela tu gdje smo sad.

Bilo kako bilo, čitajte kako je Tomićev Kraljević Marko “oslobodio” Imotski. To je jedno od sigurnijih oruđa kojima se može doskočiti mogućoj sutrašnjoj interpretaciji da ga ne oslobodi neki drugi Marko. Jer, kad imate gusle, to najvažnije oružje Kraljevića Marka – svijet je vaš. A ne samo Imotski.

Ahmed Burić, književnik