Hrvatsko je gospodarstvo stoljećima dijelilo sudbinu hrvatskog naroda, uklopljeno u veća gospodarstva kojima hrvatski razvoj nije bio najvažniji. Ometano svojim položajem na granicama carstava, ratovima i promjenama državnog ustroja, raslo je sporije i nestalnije od gospodarstva razvijenih europskih država.
Počevši od ranih 50-ih, pa do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća događa se iznimka od tog pravila i hrvatski rast naglo ubrzava približavajući razinu razvoja Hrvatske razvijenim europskim državama. Nažalost, ono što je slijedilo pokazuje da je iznimka ipak bila samo iznimka. Nakon 1980. hrvatski rast staje i počinje razdoblje „pulsirajuće stagnacije” koje traje već četiri desetljeća.Ova knjiga pokušava pronaći odgovore zašto se to događa, i to upravo sada kada hrvatski narod prvi put u povijesti samostalno i svojom voljom upravlja svojom sudbinom. Namjerno kažemo odgovore, jer autor ne nudi jedan sveobuhvatan odgovor.
U opisima demografske implozije, širenja uloge države i radikalno monokulturnog restrukturiranja gospodarstva knjiga velikim brojem pokazatelja opširno dokumentira i opisuje tih 40 turbulentnih godina. Iako opis tog razdoblja, gledano u cjelini, ne budi optimizam, uočena su i zbivanja koja za njega daju osnove. U razdobljima rasta, hrvatsko gospodarstvo raste brže od prosjeka svijeta. Međutim, problem je u strukturnim slabostima koje je svaki put tijekom rasta stvaralo, uzrokujući volatilnost rasta i osjetljivost gospodarstva na šokove.
