Veliki bijeli

Knjigom Veliki Bijeli Mladen Kopjar pokazuje se kao pisac kratkih proza s temama iz gradskog života. Zaronjen duboko u urbanizirani život svojih likova, otkriva njihovu obezličenost, otuđenost, obeščovječenost, pri čemu se služi jakim cinizmom, obligatnom ironijom i beskrupuloznom realističnošću. Kopjar osobito dobro izrađuje detalje postupaka, zbivanja, ozračja, mizanscene, dekorativnih elemenata, tako da mu likovi i prostori događanja djeluju fantastično, u mjeri u kojoj sam život čini fantastičnima ljudske sudbine i prostore njihova gradskog bivanja.

No intencija ovakvih literarnih postupaka jest otkrivanje novih i drugačijih dimenzija grada, kako bi se – možda zvuči neobično – u ovom okruženju nesklonu čovjeku pronašlo barem malo uvjeta za sreću. A čovjeka usrećiti može skoro sve, od najvećega blaženstva ljubavi, preko tihog zadovoljstva sigurna života, do zlih, ružnih i nemoralnih izbora. Kopjar ne bježi od stvarnosti. Pa kad već nema arkadijskoga, idiličnoga okruženja (sjećanje na raj!) onda se usrećimo i smirimo pomoću onoga što nam stoji na raspolaganju.