Nenapisane priče Charlesa Bukowskog

U briselskom restoranu Grand Central započinje neobično prijateljstvo koje  će pokrenuti opasnu književnu igru s granicom između mita i istine.

Edmund  Smith tvrdi da je godinama bio blizak prijatelj Charlesa Bukowskog, njegov  beta-čitatelj, suputnik po barovima i konjskim utrkama, svjedok posljednjih  dana. A onda, pred smrt, Smith ostavlja CD s oznakom: Nenapisane priče Charlesa Bukowskog. Na njemu su snimke – trinaest priča koje slavni pisac  nikada nije zapisao, ali ih je ispričao. Smith ih je potajno snimao. Sačuvao. I onda predao nekome za koga je znao da će razumjeti što drži u rukama. On ih je preslušao. Preveo. I odlučio ih ne ublažavati. 

To nisu lijepe priče. U njima žene truju muškarce iz dosade, profesori guraju  ljude pod kotače kamiona, ljubav se svodi na moć, a sloboda na pravo da  izabereš svoju mačku umjesto žene. Djeca odrastaju, unuci postaju pametniji  od djedova, a svi zajedno pokušavaju preživjeti vlastite slabosti uz jeftino  vino i loše odluke. Tu su noći pune dima, raspadnuti brakovi, seks, grižnja  savjesti i bijes – sve ono od čega je Bukowski pravio literaturu. 

Čitatelj će se uhvatiti kako zaboravlja da je autor mrtav. I kako više nije siguran tko mu se obraća: Bukowski? Svjedok? Pisac koji je priče prenio? Ili  svi odjednom.

Nenapisane priče Charlesa Bukowskog literarni su projekt visokog rizika u  kojem se granica između mita i autentičnosti namjerno briše. Glas koji govori s ovih stranica sirov je, nepristojan, brutalan i – previše uvjerljiv da bi  bio tek književna konstrukcija.  Ako je ovo prijevara, onda je savršena.  Ako nije, onda smo upravo dobili još jednog Bukowskog.