Kava s prijateljicom, susret u knjižnici, pogled kroz prozor… Tea Gikić majstorski hvata one neizrečene trenutke – tišine između riječi, prve pukotine na površini svakodnevice, suptilna klizanja u nepovrat. U svojoj novoj zbirci priča, ova nagrađivana pjesnikinja i vrsna pripovjedačica istražuje prostore između prošlog i sadašnjeg, bliskosti i otuđenosti, očekivanja i razočaranja. Svaka priča donosi jednu malu psihološku studiju likova, mahom žena, koje se u ključnim trenucima suočavaju s prvim naznakama promjena, pukotinama koje otkrivaju istine koje su možda oduvijek bile tu. Poput naše, domaće Flannery O’Connor, sa snagom i senzibilitetom Lucije Berlin ili Alice Munro, Tea Gikić ovom se zbirkom izravno upisuje među najbolje kratkopričašice, jedne od onih čije misli i rečenice odzvanjaju još dugo nakon što ih pročitate.
