Evelina Rudan rođena je u Puli 1971. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića (2000.), Posljednja topla noć (2002., zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt/Convincing Garden (u elektroničkom obliku, prijevod Hana Dada Banak, 2003.), Breki i ćuki (2008., nagrada Grada Rijeke Drago Gervais za rukopis 2007.), Pristojne ptice (2008.) i Smiljko i ja si mahnemo (2020., Nagrada Fran Galović 2020. i Nagrada Ivan Goran Kovačić 2021.) te slikovnicu Kraljevićev san (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom, 2010.). Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski.