Vrijeme je da prestanemo zanemarivati spavanje

Kada smo pitali: „Zašto spavamo?“ postavili smo pogrešno pitanje. Ono implicira da postoji samo jedna funkcija, jedan jedini sveti gral razloga zbog kojega spavamo, a mi smo se otisnuli u potragu za njime. Teorije su se protezale u rasponu od logičkih (vrijeme za obnavljanje energije) do neobičnih (prigoda za oksigenaciju očnih jabučica) i psihoanalitičkih (nesvjesno stanje u kojemu ispunjavamo svoje potisnute želje).
Ova će knjiga razotkriti jednu sasvim drukčiju istinu: spavanje je beskrajno složenije, mnogo zanimljivije i alarmantno važnije za zdravlje. Mi spavamo zbog ogromnog mnoštva funkcija – spavamo zbog bogate plejade dobrobiti koje se događaju noću, a koje služe našem mozgu i našem tijelu. Čini se da u našem tijelu ne postoji nijedan veliki organ, a u našem mozgu nijedan proces koji se tijekom spavanja ne podešava kako bi funkcionirao na optimalnoj razini (i koji ne bi ozbiljno patio kada ne bismo spavali dovoljno). Ne bi nas trebalo iznenaditi što nam je svake noći pruženo mnoštvo zdravstvenih dobrobiti. Naposljetku, budni smo dvije trećine svoga života, a tijekom toga vremena ne ostvarujemo samo jedno korisno postignuće.

Teško je zamisliti bilo koje drugo stanje – prirodno ili medicinski izazvano – koje moćnije poboljšava psihičko i mentalno stanje na svakoj razini analize.

 

Poduzimamo mnoštvo koraka koji unaprjeđuju našu dobrobit i omogućavaju opstanak. Zašto bismo onda očekivali da spavanje – i vrijeme koje provedemo spavajući, a na njega, u prosjeku, otpada dvadeset pet do trideset godina našega života – služi samo jednoj jedinoj funkciji? Eksplozijom otkrića koja su se dogodila tijekom proteklih dvadeset godina došli smo do spoznaja o tome da evolucija nije počinila spektakularnu pogrešku nagnavši nas da spavamo. Spavanje omogućava mnoge zdravstvene dobrobiti dostupne na ponavljajući recept koji možemo obnoviti svakih dvadeset četiri sata, ako to poželimo. (A mnogi to ne požele.) 
Spavanje unapređuje mnoštvo različitih funkcija unutar mozga, uključujući našu sposobnost učenja, pamćenja i donošenja logičkih odluka i odabira. Dobronamjerno služeći našemu psihološkom zdravlju, spavanje nanovo podešava emocionalne krugove našega mozga omogućavajući nam da sljedećeg dana uspješno i bistra uma brodimo kroz društvene i psihološke izazove. Čak smo počeli spoznavati i to najkontroverznije od svih svjesnih iskustava koje nam je dosad uporno izmicalo: san. Sanjanje omogućava uživanje u jedinstvenoj skupini dobrobiti svim vrstama koje imaju dovoljno sreće da ga iskuse, uključujući ljude. Među tim darovima su utješna neurokemijska kupka koja ublažava bolne uspomene te prostor prividne stvarnosti u kojemu mozak isprepleće prošla i sadašnja znanja potičući kreativnost. 

Niže, u tijelu, spavanje obnavlja zalihe oružja našeg imunosnog sustava pomažući u borbi protiv zloćudnih bolesti, sprečavajući infekcije i braneći nas od najrazličitijih tegoba. Spavanje preoblikuje metaboličko stanje tijela podešavajući ravnotežu inzulina i razine glukoze u krvi.

Nadalje, spavanje regulira naš têk pomažući nam kontrolirati tjelesnu težinu odabirom zdravih namirnica umjesto nepromišljenog i impulzivnog posezanja za hranom. Dovoljna količina sna podupire rast zdravog mikrobioma u vašim crijevima, za koji znamo da je temelj našeg zdravlja vezanog za prehranu. Optimalno vrijeme spavanja usko je vezano i za zdravlje našeg srčanožilnog sustava; snižava krvni tlak istodobno održavajući naše srce u dobrome stanju.

Točno je da su uravnotežena prehrana i tjelovježba od vitalne važnosti. No spavanje sada smatramo vodećom silom u tom zdravstvenom trojstvu. Fizička i mentalna šteta koju uzrokuje jedna noć tijekom koje nismo dovoljno spavali uvelike nadmašuje štetu prouzročenu isto tolikim pomanjkanjem hrane ili tjelovježbe. 

Zahvaljujući mnogim novim znanstvenim spoznajama o spavanju više ne moramo postavljati pitanje čemu sve koristi spavanje. Umjesto toga, prisiljeni smo razmisliti o tome postoji li ijedna biološka funkcija kojoj kvalitetan noćni san ne koristi. Zasad rezultati tisuća znanstvenih studija pokazuju da takva funkcija jednostavno ne postoji.  

Iz te je istraživačke renesanse proizašla neporeciva poruka: spavanje je nešto najučinkovitije što možemo učiniti kako bismo svakoga dana resetirali zdravlje svoga mozga i tijela – zasad najbolji pokušaj majke prirode da se suprotstavi smrti. Nažalost, javnost ne zna dovoljno o dokazanim opasnostima koje snađu pojedinca i društvo kada ne spavamo dovoljno. To je očito najteži propust u suvremenoj razmjeni informacija o zdravlju. Zato je namjera ove knjige da posluži kao znanstveno točna intervencija koja se bavi tom nezadovoljenom potrebom i nadam se da će predstavljati zadivljujuće istraživačko putovanje. Cilj joj je preispitati naše kulturološko uvažavanje spavanja i navesti nas da ga prestanemo zanemarivati!