Radost je puno veća od sreće

Dalaj-Lama i Nadbiskup Tutu dva su velika duhovna učitelja našeg doba, moralni vođe koji nadilaze vlastitu tradiciju, uvijek imajući na umu čovječanstvo u cjelini. Njihova odvažnost i upornost te tvrdoglava vjera u ljude nadahnjuju milijune da se ne prepuste pomodnom cinizmu. Njihova radost nije ni prosta ni površna, već skovana u vatri nedaća, ugnjetavanja i borbe.

Iako su se sreli tek pet-šest puta u životu, Dalaj-Lama i nadbiskup Tutu smatraju se „duhovnom braćom“ i osjećaju veliku uzajamnu bliskost i ljubav. Ta su se dva velikana nedavno sastala u Dharamsali, u Indiji, u Dalaj-Laminu prebivalištu u izbjeglištvu, kako bi tjedan dana razgovarali o životu, ljubavi, gubitku, smrti, ali prije svega o onome što nas nosi dalje, što svaki naš dan može oplemeniti smislom, o istinskoj radosti koja ne ovisi o promjenjivim i često zahtjevnim i nepovoljnim okolnostima, nego dolazi iznutra, iz naše najdublje nutrine. "Radost je puno veća od sreće", smatraju oni. 

Razgovori su to ispresijecani podacima o raznim znanstvenim istraživanjima, obojeni osobnim pričama o ljubavi, gubitku, lijepim i tužnim sjećanjima, s dodatkom vježbi i meditacija iz osobnih praksi, skupljeni u Knjigu radosti  koja može za svakoga postati neiscrpno vrelo nadahnuća.

Zajedno smo radosniji

Među pitanjima upućenim i za tu priliku skupljenim iz cijelog svijeta najčešće je bilo: kako živjeti radosno u svijetu ispunjenom tolikom patnjom. Očito, svjesni smo da naša osobna sreća i zadovoljstvo ne mogu biti potpuni ako ih ne dijelimo s drugima, ako ne nalazimo utjehu i nadu za cijeli svijet.

Ključ je, kažu Dalaj-Lama i nadbiskup Tutu – suosjećanje: „pravi osjećaj ljubavi i privrženosti“, “snažan osjećaj brige za dobrobit svih bića koja osjećaju“, „posjedovanje osjećaja sućuti za druge“, „naša je najveća radost kada pokušavamo drugima činiti dobro“, samo su neki od njihovih odgovora. Drugim riječima, i u najvećim nedaćama možemo pronaći snagu i utjehu shvatimo li da smo dio veće slike, da nas zajedništvo podržava.

Nadbiskup kaže da se s brigama i nesanicom nosi tako da razmišlja o ljudima diljem svijeta koji su kao i on u tom trenu budni i ne mogu spavati. Razmišljanje o drugima i prisjećanje na to da nije sam smanjuje njegovu zabrinutost kao da izgovara molitvu za njih. Dalaj-Lama ispričao je kako su mu predavanja dok je bio mlađi bila velik izvor stresa i tjeskobe. „Bio sam vrlo nervozan jer sebe nisam smatrao jednakim ljudima u publici. A onda sam, nakon 1959., kada sam otišao iz Tibeta počeo razmišljati: ti su ljudi isti kao ja, ista ljudska bića. Mislimo li da smo nešto posebno, ili da nismo dovoljno posebni, nastaju strah, nervoza, stres i tjeskoba. Svi smo mi isti.“

I svi svakoga dana i svakoga trena stvaramo vlastiti život i na taj način preoblikujemo i kvalitetu ljudskog života u cjelini, na cijelom planetu. „Svaki dan pruža priliku za novi početak. Svaki dan je vaš rođendan“, poručuju nam karizmatični duhovni vođe. Proslavite zato svaki dan kao pravi rođendan – s ushitom puhnite u svjećice na torti, zaželite želju i s drugima podijelite radost.

Više čitajte u Knjizi radosti. 

Tenzin Gyatso, Dalaj-Lama Četrnaesti, već šezdeset godina živi u izbjeglištvu, nakon što je prerušen, noću, prebjegao u Indiju, ostavljajući u okupiranom Tibetu mnoge hrabre muškarce i žene, koji se, u želji da što bolje očuvaju svoju kulturu i nasljeđe pod kineskom represijom, i danas odvajaju od svoje djece i šalju ih u izbjeglištvo ne bi li bila blizu svojeg duhovnog vođe. Nedavno je proslavio 80. rođendan i svjestan je da su šanse da se vrati u slobodan Tibet vrlo male.

Desmond Tutu, počasni nadbiskup Južne Afrike, dobitnik Nobelove nagrade za mir, veliki aktivist i borac za ljudska prava, bliski suborac Nelsona Mandele protiv aparthejda, vidio je veliku patnju svog naroda, neopisive strahote, tješio udovice, obitelji i cijele zajednice suočene sa strašnim mučenjima i ubojstvima. U dobi od gotovo 90 godina i dalje diže glas i bori se protiv nepravde u svojoj zemlji i svijetu.