Vodič kroz spontane remisije

Liječnici su najčešće skeptični prema takvim slučajevima i ne uzimaju ih u obzir pri liječenju pacijenata, a zbog toga je spontana remisija jedna od najneistraženijih pojava u medicini. Knjiga Radikalno ozdravljenje jedna je od rijetkih koja nudi znanstveno objašnjenje „čuda“ i utire put novim pogledima na ozdravljenje.

Psihijatar Dr. Jeffrey Rediger, prvi put se susreo s radikalnim ozdravljenjem prije dva desetljeća, kada je tek započinjao svoju karijeru liječnika i predavača u Medicinskoj školi Harvarda i Bolnici McLean, vodećoj američkoj instituciji za psihijatrijsko istraživanje i liječenje. Iako je u početku bio skeptičan kao i većina njegovih kolega, počeo je kopati po istraživanjima u potrazi za primjerima spontanog iscjeljenja te shvatio da je njihov broj puno veći nego što je mislio, a da su zabilježeni slučajevi tek vrh sante leda. Zapravo, većina liječnika barem je jednom u karijeri svjedočila spontanoj remisiji, ali rijetki su te slučajeve prijavljivali zbog straha od ismijavanja struke, pa tako velik broj njih nije dospio u medicinsku literaturu. Uvidjevši da klinička istraživanja spontane remisije ne postoje, Rediger je 2003. započeo vlastito te je intervjuirao brojne osobe koje su ozdravile od neizlječivih bolesti, posjetio takozvane centre za iscjeljivanje u Brazilu, pratio rad iscjelitelja vjerom u Ohiju i održao niz govora medicinskim stručnjacima o ovom nedovoljno istraženom fenomenu. Na temelju njegovih saznanja nastala je knjiga Radikalno ozdravljene, jedinstveni vodič za ozdravljenje i prevenciju bolesti.

Iako se ovo područje istraživanja tek razvija i nemamo još sve odgovore, a svaki je slučaj spontane remisije jedinstven, primjeri iz ove knjige mogu nam pomoći da ojačamo vlastito zdravlje i vitalnost. Logično polazište za Redigera bio je imunološki sustav i svi čimbenici koji na njega utječu, poput prehrane, životnog stila i odgovora na stres. Međutim, još važnije je njegovo istraživanje povezanosti uma i tijela, koje se u tradicionalnoj medicini često zanemaruje, iako postoje dokazi da naša sposobnost za ozdravljenje ovisi i o našim mislima i vjerovanjima. Zapravo, Rediger je primijetio da nisu svi ozdravljeni promijenili prehrambene navike, rutine ili način kako se nose sa stresom. Shvatio je da u srži leži nešto mnogo radikalnije – promjena identiteta koja je omogućila sve druge promjene. Naizgled različite priče ljudi navedene u ovoj knjizi imaju zajednički zaključak – naš pojam o sebi uvelike uvjetuje kemijske procese u mozgu, rad naših stanica te vjerojatnost da obolimo i ozdravimo od neke bolesti. Radikalno ozdravljenje možda je tek zagreblo po površini, ali neporecivo je važan korak naprijed u istraživanju spontane remisije koja bi mogla promijeniti smjer medicine. “Nitko od nas ne zna koliko vremena imamo. Ne postoji ključ za besmrtnost – čak ni spontano ozdravljenje ne traje vječno. Oni koji su ozdravili od neizlječivih bolesti i opisani su u ovoj knjizi pronašli su put na kojem su prihvatili da će svršetak doći, ali da će oni u međuvremenu živjeti što bolje, što autentičnije ili što ispunjenije.“