Vlasta   nick cave

Caveovim riječima, knjiga "Vjera, nada i krvoprolićeduboko je promišljeno istraživanje onoga što doista pokreće njegov život i kreativnost.  Donosimo izvadak iz poglavlja u kojem Cave govori o svom odnosu prema vjeri, duhovnosti, Bogu i božanskom. 

Želiš li reći da sve tvoje velike pjesme na neki način imaju taj transcendentan – ili vjerski – element? Ili da ga barem nastoje imati?

Mislim da su sve moje pjesme napisane iz stanja duhovne čežnje, zato što je to stanje u kojem trajno obitavam. Za mene je to stanje snažnih emocija, kreativno i puno potencijala.
Također, sve više je pjesama koje sam napisao koje mi se čine tajanstvenima, koje mogu slušati s nekom vrstom štovanja zato što se osjećam kao da sam izvan njih, kao da su potekle iz nekog drugog mjesta. Ghosteen je sigurno album koji se čini kao da potječe odnekuda izvan mene i izražava nešto neizrecivo. Ne znam kako to dobro objasniti, Seán, osim možda da je Bog sama trauma.

 

Ovo mi moraš pokušati objasniti. Kako misliš „Bog je sama trauma”?

Možda da se tuga može shvatiti kao neka vrsta egzaltiranog stanja u kojem je osoba koja tuguje najbliže samoj biti što će ikada biti. Zato što u tuzi duboko spoznaješ ideju ljudske smrtnosti. Obuzima te najgora tjeskoba i doživljavaš vrhunac svoje boli – doveden si do krajnje granice patnje. Kako ja to vidim, to stanje patnje ima jedan preobražujući aspekt. Ono mijenja našu bit ili je iznova oblikuje. Taj proces je užasan, no s vremenom se vratiš u svijet s nekom vrstom spoznaje koja ima neke veze s našom ranjivošću kao sudionika u ovoj ljudskoj drami. Sve se čini tako krhko i dragocjeno, sve doživljavamo intenzivnije, a svijet i ljudi u njemu čine se tako ugroženi, a ipak tako prekrasni. Čini mi se da u tom mračnom stanju, kao da je ideja Boga prisutnija ili možda bitna. Zapravo se čini kao da su tuga i Bog nekako isprepleteni. Kao da se u tuzi približavaš velu koji odvaja ovaj svijet od onog drugog. Dopuštam si da vjerujem u takve stvari jer je za mene dobro da u njih vjerujem.

 

Knjiga nastala nakon više od četrdeset sati intimnih razgovora s novinarom Seánom O'Haganom, te je, prema riječima samog Cavea, duboko propitivanje onoga što doista pokreće njegov život i kreativnost. Vjera, nada i krvoproliće bavi se pitanjima vjere, umjetnosti, glazbe, slobode, tuge i ljubavi te govori o Caveovu životu, od ranog djetinjstva do danas, njegovim ljubavima, radnoj etici i dramatičnoj transformaciji posljednjih godina.