Ljepši svijet je moguć
Američki autor, mislioc i predavač Charles Eisenstein u svojoj knjizi "Srce zna da je ljepši svijet moguć" pokušava odgovoriti na pitanje što mi kao pojedinci možemo učiniti da svijet bude bolje mjesto u vrijeme društvene i ekološke krize. Dok ne dovedemo sebe u red, sve što poduzmemo, bez obzira na to koliko nam namjere bile dobre, bit će pogrešno. Moramo odustati od narativa odvojenosti kako bismo živjeli priču o neodvojivosti, smatra Eisenstein.
Za hrvatsko izdanje napisao je poseban predgovor koji dijelimo s vama.
Od prvog objavljivanja ove knjige 2013. godine, ljepši se svijet, po svim objektivnim kriterijima, čini dalje nego ikada. Nema svrhe nabrajati gomilu ekoloških, političkih i društvenih strahota koje su se otada namnožile, čak i prije nego što se sjenka Covida nadvila nad nas. Pa ipak, plamičak nade nije se ugasio, čak gori još većim sjajem.
To nije puka slučajnost. Svjedoci smo urušavanja svijeta koji poznajemo, svijeta u kojem su se mnogi osjećali zarobljeni. I dok se on rastače, u njega prodire svjetlost izvana, koja u nama budi nadu za oslobođenjem.
Mnogi od nas godinama su na predstojeći kolaps gledali sa strahom, ali i s tajnom čežnjom. Prije prijelaza u novo tisućljeće jedan dio mene nadao se da će se strašna predviđanja i ostvariti. Isto vrijedi i za 2021. godinu, odnosno za vrhunac proizvodnje nafte, financijski krah, pa čak i za klimatske promjene – za sve što bi nas moglo osloboditi od obrazaca u kojima smo zapeli. To je bila neka vrsta frojdovske posljednje želje, težnje za oslobađanjem od kolektivnog bića koje smo prerasli.
Neki među nama su ga kao pojedinci i prerasli, osjećajući se zarobljeni u društvu koje se ne podudara s onim što bismo željeli postati.
I sada je pred nama rasplet za kojim smo tako dugo čeznuli i kojeg smo se pribojavali. Koliko god se nadali da će se svijet opet vratiti u normalu, svjesni smo da se to nikada neće dogoditi. Sa starim normalnim je gotovo. Ulazimo u područje koje ova knjiga predviđa i opisuje: u prostor između priča.
Ne urušavaju se samo sustavi i institucije. U krizi nisu samo političke stranke, društveni obrasci i ekonomske institucije. Na jednoj dubljoj razini suočeni smo i s krizom razuma, smisla i identiteta. Sve više gubimo povjerenje u autoritete kojima smo nekoć vjerovali. Počeli smo sumnjati u dosadašnja mjerila prema kojima smo razlučivali istinu od laži. Više ne znamo u što da vjerujemo. Ne znamo što je stvarno. Čak više nismo sigurni ni tko smo. Naši pojmovi o napretku i naša vjera u budućnost su uzdrmani.
To je dobro. Staro normalno ionako nije napredovalo prema ljepšem svijetu. Sada kada mu je došao kraj, imamo priliku otvoriti put nečem potpuno novome. Na nama je da se za to izborimo. Nema jamstva da ćemo doista odabrati ljepši svijet, ali ako ništa drugo, barem više nismo zaglavljeni u starim obrascima.
Kolektivni odgovor na Covid dosad nas je samo još dublje uranjao u staru priču podjele u društvu, u strah i kontrolu. Dio te priče je da napredakpodrazumijeva unapređenje ljudskih sposobnosti upravljanja i kontrole nad svime što je izvan nas. Veća sigurnost podrazumijeva kontrolu nad teroristima i kriminalcima. Bolji život podrazumijeva kontrolu nad lošim navikama i ovisnostima. Bolje zdravlje podrazumijeva kontrolu nad bakterijama i našim tjelesnim procesima. Ova knjiga ukazuje na to da nam režim jačanja kontrole neće donijeti obećani raj. Raj ostaje zauvijek na obzoru, ma kolikom brzinom stremili prema njemu.
Nadalje, ono što se nazire na obzoru mnogi od nas uopće ne vide kao raj. S užasom promatramo totalizaciju svijeta kontrole, tehnološku totalitarističku državu u kojoj se svaki naš pokret, riječ, objekt i djelovanje bilježi, prati i nadzire. Kako se društvo kreće u tom smjeru, mi koji smo nazreli budućnost izgrađenu na novoj, a zapravo drevnoj međusobnoj povezanosti, povjerenju, usklađenosti i ozdravljenju, osjećamo još veću otuđenost od naslijeđenih sustava koji još uvijek dominiraju. Više se ne osjećamo kao kod kuće u ovom društvu, od njega više ništa ne želimo, a i ono sve manje želi nešto od nas.
Međutim, izlaz iz ove situacije ne mora nužno biti razilaženje. Nismo na ovom svijetu da bismo ga napustili. Ovdje smo da uspostavimo svijet ljepši od postojećega. A kako to učiniti? Snaga volje nije dovoljna. Potrebni su nam drugi ljudi koji dijele našu viziju, koji vide iste mogućnosti kao i mi. Ti nas ljudi podsjećaju da su odluke i predodžbe koje su se činile suludima u staroj priči, koje djeluju naivno, nepraktično ili neodgovorno, zapravo i razumne i potrebne. Drugim riječima, do prosvjetljenja se dolazi zajednički.
Neka ova knjiga bude dijelom skupne aktivnosti uspostavljanja te nove i ujedno drevne priče na Zemlji. Neka vas podsjeća da vaše srce ne griješi. Ljepši svijet je moguć.
