Kako postaviti granice

Zamislite da stojite nasred polja. Zatim oko sebe nacrtajte imaginarnu kružnicu. To je granica. Sve ono čemu dopuštate da uđe u vaš krug prihvatljivo vam je, jer je sigurno, zdravo i ugodno. Sve ono što vam je neprihvatljivo držite izvan kruga, jer se zbog toga osjećate ugroženo, nezdravo ili loše.

Koliko često se osjećate tjeskobno, nervozno ili ljutito zbog tuđeg neprimjerenog ponašanja? Melissa Urban proučavala je svu dostupnu literaturu o postavljanju granica i u razgovoru s tisućama članova svoje online zajednice shvatila da taj problem dijeli velik broj ljudi. Nerijetko se događa da ignoriramo znakove upozorenja, a onda reagiramo potpuno neprimjereno, bijesnim ili čak agresivnim ispadom koji može dovesti do toga da uništimo odnose s bližnjima. Da bismo uopće mogli postaviti zdravu granicu, trebamo je definirati: zdrava granica ne služi tome da drugima govorimo što smiju ili ne smiju (jer bi to bilo kontroliranje) već da im pokažemo da nam njihove riječi ili ponašanja škode i to im objasnimo jasnim i obzirnim vokabularom, to jest usredotočujemo se na naše ponašanje, a ne njihovo. Većina osoba koje imaju problema s postavljanjem granica osjeća grižnju savjesti čak i prije nego što išta poduzmu jer su naučeni da ne smiju sebe stavljati na prvo mjesto i da moraju udovoljavati drugima. Takvo ponašanje je naučeno kroz društveni i kulturološki pritisak, ali to znači da može biti i odučeno. Postavljanje granica vještina je koju svatko može savladati te, iako zahtijeva truda i vremena, postoje jasni koraci koji će nam pomoći da sačuvamo energiju i održimo sretne odnose s drugima i samim sobom.

Uočite potrebu za granicom

Prvi korak u postavljanju granica je uopće primijetiti da su nam potrebne. Razmislite o svojim odnosima: bilo da je riječ o obiteljskom, prijateljskom, ljubavnom ili poslovnom, postoji li neki ili više njih koji u vama bude osjećaj nelagode i strepite od same pomisli na interakciju s tom osobom? Postoje li ljudi u vašem životu s kojima i najkraći susret iscrpi svu vašu energiju i nakon kojeg se osjećate deprimirano? To su vrlo očiti znakovi da je u tim odnosima potrebno postaviti granicu. Bilo da izbjegavate određenu osobu, mislite da je odnos jednostran, osjećate se iscijeđeno nakon susreta ili pak razmišljate da „uzmete stanku“ od nje upućuje na to da taj odnos trebate preispitati. Kako bi naši odnosi bili ispunjavajući i ugodni, trebamo olakšati drugima da poštuju naše potrebe i jasno odrediti svoj prostor. Kako nam drugi ne bi trebali pokušati čitati misli, potrebno je granice postaviti jasno i obzirno, što je sljedeći korak koji moramo savladati.

Postavite granicu jasno i obzirno

„Obzirno je pokazati ljudima gdje se točno nalazi vaša granica i kako vam mogu pomoći da je održite. S druge strane, prilično je bezobzirno puštati ih da se pitaju, da pogađaju, ili da se nose s vašim razočaranjem ili frustracijom ako je nehotice prekorače.“ Svima nam se barem jednom dogodilo da je netko prekršio našu granicu a da nismo ništa rekli ili se čak pretvarali da nam to ne smeta, što je situaciju dodatno zakompliciralo. Zato je kod postavljanja granica važno da ne okolišamo te ih stvarno i postavimo – izravno i jasno. Umjesto pasivno agresivnih i labavih granica poput kolutanja očima, ignoriranja ili uzdaha trebamo reći što uistinu osjećamo. Istina je da čak i obzirno postavljanje granice neke ljude može razljutiti ili dovesti do sukoba, ali to je jedini put da sačuvamo svoje zdravlje i sreću, a što više vježbamo, to ćemo postati bolji u postavljanju granica. Urban napominje da granicom ne smijemo drugima govoriti što da rade, već što ćemo mi učiniti ako je oni ne ispoštuju, ali iako trebamo biti obzirni, ne trebamo se pretjerano objašnjavati ili opravdavati. „Ljudi ne moraju razumjeti ni slagati se s njom da bi je poštovali.“ Zamka u pretjeranom objašnjavanju razloga za postavljanje granica leži u tome što tako ostavljamo dojam da ona nije osobito čvrsta ni bitna pa će drugi možda zaključiti da nije strašno ako je prekrše. Naravno, može se dogoditi, unatoč našim jasnim i obzirnim granicama, da ih drugi i dalje ne poštuju. To nas dovodi do zadnjeg koraka: održavanja granica.

Održavajte granicu i po potrebi provedite posljedice u djelo

Kada prvi put nekome postavljamo granicu, najbolje je to učiniti u obliku molbe ili zahtjeva. Većina ljudi neće imati problema s tim, ali može se dogoditi da netko opetovano krši našu granicu i time nas stavlja u nezgodan položaj. Dva su načina na koja možemo reagirati: možemo razvrgnuti granicu, čime škodimo i sebi i tom odnosu, ili možemo provesti posljedicu u djelo. Nekoliko je strategija koje možemo primijeniti u održavanju granica. Uzmimo za primjer situaciju u kojoj vam se prijatelj neprestano žali na svoju nesretnu ljubavnu vezu, ali ne poduzima nikakve korake da bi to promijenio, a vama je dosadilo davati savjete i umara vas slušati jedno te isto. Prvo što možete učiniti je postaviti jasnu granicu i iskreno reći da vas to zamara i da biste radije, barem na neko vrijeme, radije razgovarali o drugim temama. Ako pri sljedećem susretu prijatelj nastavi kao da se ništa nije dogodilo, prvo ponovno postavite granicu, a ako je nastavi kršiti, možda ćete je morati dodatno razjasniti i reći kako vam nije ugodno kada svoje probleme istresa na vas a da nije poslušao nijedan savjet koji ste mu dali te da ćete rado razgovarati o tome ponovno kada napravi neke konkretne promjene. U slučaju da nastavi po starom, vrijeme je za objašnjavanje posljedica: prijatelju možete reći da ćete prekinuti razgovor svaki put kada pokrene tu temu ili da ćete po potrebi napustiti druženje, ali prije toga morate biti sigurni da ste to spremni provesti u djelo. U slučaju da se ogluši na sve vaše molbe, morat ćete donijeti tešku odluku o prekidu kontakta (barem privremeno) kako biste sačuvali svoju energiju i mentalno zdravlje. Istina je da je to jako teško, ali moramo si postaviti sljedeća pitanja: „Koliko je taj odnos dobar ako druga osoba ne želi učiniti ni ono najmanje što je potrebno da bi očuvala vaše zdravlje i sigurnost? Ima li smisla stalno se žrtvovati ako druga osoba nije spremna učiniti nešto relativno malo kako bi pokazala da vas poštuje i voli? Koliki ste dio sebe spremni žrtvovati?“

Knjiga Melisse Urban izvrsno pokazuje da su granice nužne kako bismo sačuvali energiju i podržali i vodili brigu o onima koje volimo a da pritom ne žrtvujemo svoje zdravlje i sreću. Iako će ovisno o prirodi odnosa ili same osobe kojoj postavljamo granicu to ponekad biti teže, nužno je za kvalitetu tih odnosa da naučimo kako se prestati opravdavati, umanjivati osjećaje i ispričavati se za nešto što ne želimo. Postavite zdrave granice izvrsno je štivo za sve koji žele jasno komunicirati svoje potrebe i uspješno se nositi s osjećajem krivnje, pritiskom i neprimjerenim ponašanjem.