Iscjeljivanje kolektivne traume
Većina nas svjesna je razvojnih problema i dugoročne boli koje nerazriješena trauma uzrokuje kod pojedinaca, ali što je s neiscijeljenim kolektivnim traumama koje na isti način ugrožavaju cijele kulture i društva?
Kolektivna kriza posljedica je nerazriješene prošlosti, ali zato što kolektivnu traumu ne možemo izravno promatrati, strahujemo od suočavanja s njom. Knjiga Iscjeljivanje kolektivne traume austrijskog stručnjaka za traumu i duhovnog učitelja Thomasa Hübla važna je upravo iz tog razloga jer nas podsjeća na ljudsku sposobnost oporavljanja.
Čini nam se da živimo u nenormalnim vremenima, ali riječima Viktora Frankla, „nenormalna reakcija na nenormalnu situaciju normalno je ponašanje“. Primjerice, dijete koje živi u nasilnoj obitelji, a okolina ne potvrđuje njegovo traumatično iskustvo, izostalu skrb i zaštitu kompenzira nezrelim sustavom psiholoških obrana te će razviti niz emocionalnih, kognitivnih i tjelesnih teškoća. Thomas Hübl posvetio je svoj život proučavanju, prepoznavanju i iscjeljivanju kolektivnih rana, a zahvaljujući radu s desecima tisuća ljudi na integriranju kolektivne traume shvatio je da ona nikada nije individualan problem.
Učinak patnje koju je čovjek stvorio seže dalje od izvornog subjekta ili pokorene grupe; ostavština traume proteže se kroz naš svijet, oblikuje naš način življenja u njemu, naše viđenje tog svijeta i naše viđenje te razumijevanje sebe i drugih.
Jedna od najrazornijih posljedica traume je da oslabljuje uspostavljanje stabilnog pojma o sebi. Ako nemamo zdrav odnos prema sebi, nećemo moći uspostaviti ni zdrave odnose s drugima. Lov na vještice, ratovi, kolonizacija, masakri, genocidi i atomsko bombardiranje samo su neki od primjera povijesnih trauma koje su prouzrokovale izravnu patnju svih uključenih. Međutim, kada posljedice te patnje ostaju neintegrirane i neiscijeljene, prenose se na zajednicu i potomstvo te tada govorimo o međugeneracijskoj traumi. Hübl je svoju karijeru posvetio grupnom radu na integriranju traume jer smatra da nitko od nas nije sam – neraskidivo smo povezani s našim precima, kulturom, svijetom i cijelim svemirom. Zato u svom radu naglasak stavlja na zajedničku prisutnost i svjedočenje jer na taj način produbljujemo i individualnu sposobnost empatije te lakše pristupamo unutarnjem svijetu.
Većina ljudske patnje postoji zbog poricanja prošlosti i potiskivanja strahota iz svijesti. Ali kao što smo se svi barem jednom u životu u to uvjerili, traumatični sadržaj ne možemo zakopati i zaboraviti jer će nas proganjati cijeli život. Ono što Hübl naziva integriranjem kolektivne traume podrazumijeva da potisnutoj i dubokoj tuzi naših predaka i nas samih dopustimo da izroni na površinu i da je počnemo osjećati. Taj proces iznimno je bolan, ali nužan kako bismo doživjeli oslobođenje.
Od naših predaka naslijedili smo tugu i patnju, ali ne smijemo zaboraviti da posjedujemo i evolucijsku sposobnost oporavljanja – čovječanstvo ne bi postojalo da nismo sposobni iscijeliti sebe, svoja društva i svoj planet.
Ekološka kriza samo je jedna od posljedica nerazriješene prošlosti, ali kolektivno se možemo uspješno suočiti s izazovima našeg vremena. To zahtjeva namjeru, disciplinu i pozornost, ali uz potporu i suradnju možemo mijenjati ljudsku priču. Kao kolektiv, odgovorni smo iscijeliti i integrirati traume svojeg vremena jer na taj način pomažemo integraciji te iscjeljivanju budućih naraštaja.
