Tako kazuje Heraklit, Efežanin

Heraklit onaj mudri, Efežanin. Heraklit nije niti filozof niti mislilac, kao što nije ni doktor filozofije niti postpostmodernistički unaokolo zritelj. kroz Heraklita zbori ono mudro, - ono mudro koje zbori grčki. Usprkos nemogućnosti prevođenja zbora onog mudrog na jezike nemudrog ipak se uvijek iznova javljaju takovi pokušaji, u njihovoj besmislenosti oni imaju jedan smisao: potaknuti oživljavanje grčkoga jezika u »čovjeku« kojemu jest do onog mudrog. O besmislenosti prevođenja svjedoči već i puko preuzimanje i usvajanje tuđih riječi, hrvatski je učinio svojom riječ »filozof«. »zofos« grčki kazuje: tmina, mračni podzemni svijet, zemlja mraka, tmuša, carstvo sjena, večer, zapad. hrvatsko »filozof« čuto grčki: ljubitelj tmine, prijatelj mraka, težitelj k zapadu, večernjak, tmušoljub. Ovaj bi prevod bio da bude poticajem oživljavanju jednoga »mrtvog jezika«, jer jezik je mrtav u živima, koji su za njega mrtvi, dok u njemu ne zazive.