Slike

Francuski pjesnik Victor Segalen (1878.-1919.) jedna je od najzanimljivijih literarnih pojava svojeg razdoblja. On, uz Paula Valéryja, nastupa kao jedan od velikih nasljednika književne struje kojoj su konture zadali pjesnici 19. stoljeća – Baudelaire, Rimbaud i Mallarmé.

Segalen je po zanimanju bio vojni liječnik te ga je ta profesija odvela u daleke krajeve – između ostaloga, u Kinu. Fasciniran kineskom kulturom, pokušava njene elemente unijeti u vlastiti književni rad te piše svojevrsnu “kinesku tetralogiju”: zbirku pjesama Stele, roman René Leys, svojevrsni putnički dnevnik Équipée te zbirku poetskih kratkih proza Slike koju Mala zvona prvi put objavljuju integralno u hrvatskom prijevodu.

Slike su prvi put objavljene 1916. godine te su zamišljene kao niz opisa izmišljenih ili napola izmišljenih kineskih slika. Djelo je podijeljeno u tri manja ciklusa: Magične slike opisuju različita fantastična bića i događaje, kao i različite likovne tehnike i materijale; Povorke i trofej danaka kraljevstava opisuju darove i poreze koje se donosi kineskom caru, a zamišljeni su kao dugačak svitak koji čitatelj razmotava; u Dinastičkim slikama pak nižu se portreti kineskih careva, ali samo onih koji su svoju dinastiju doveli do pada.

Segalenov tekst postavlja pitanje svojevrsnog dvostrukog prijevoda: prijenosa motiva kineske civilizacije u zapadnjačku imaginaciju te elemenata vizualnog medija u verbalni. Te se dvije te­matike, međutim, međusobno artikuliraju u Segalenovom osebujnom poetskom jeziku. Ne radi se samo o tome da se pronađe izraz koji bi adekvatno prenio vizualno iskustvo svijeta kineske likovnosti; potrebno je stvoriti jezik koji će biti lišen geometrijske perspektive, “osrednje beskonačnosti“. Taj je jezik, ponekad čudan pa i zbunjujuć ali izvanredno lijep, sâm stvara dojmljive slike, poput likova naslikanih u porculanu: “To je svijet pretvoren u staklo: bol i radost, paljene u velikim plamenovima pa ohlađene…”