Šegrtov čarobnjak

Fašisti su se u pravilu klonili povezivanja s liberalizmom. No usprkos fašističkoj retorici fašizam nije bio autsajder u odnosu na liberalno, 'otvoreno društvo', već zapravo prisan insajder u tom društvu, koje usto i nije bilo bogzna kako otvoreno. [...]
U Šegrtovu čarobnjaku iznosim tvrdnju da liberalni poredak ni izdaleka nije bio antiteza fašizmu, njegov apsolutni Drugi, nego je znatno pridonio fašizmu i prožimao mnoga njegova dalekosežna očitovanja. Većina razornih i ekstremnih aspekata fašizma, aspekata koji se obično doživljavaju kao napadi na liberalizam – odbacivanje demokracije; diktatura; okomljivanje na racionalizam i znanstvenu objektivnost; propaganda; šovinistički nacionalizam; imperijalistički i rasni rat – povijesno je nezamisliva izvan liberalnog okvira. Fašizam je bio organski proizvod razvojā uvelike (što znači: ne potpuno) začetih unutar liberalnog društva i ideologije. Bio je to ekstreman pokušaj rješavanja krize liberalizma, proboja iz njegove aporije i spašavanja buržoazije od nje same.