Rukopis iz Akre

Dan je 14. srpnja 1099. godine. Jeruzalem očekuje invaziju križara koji su okružili gradska vrata. Unutar zidina, muškaraci i žene svih dobi i svih vjera okupili su kako bi čuli mudre riječi tajanstvena čovjeka poznatog pod imenom Kopt.

"Prije mnogo stoljeća, jednom je čovjeku suđeno i bio je osuđen na ovome trgu", započeo je Kopt. Dok je hodao prema svojoj smrti, prošao je pored skupine žena. Vidjevši da plaču, rekao je: Ne plačite za mnom, plačite za Jeruzalemom. Prorekao je ono što se događa sada. Od sutra, sve što bijaše sklad, pretvorit će se u svađu, rat koji će se protegnuti u budućnost tako daleku da ne možemo niti sanjati o njegovu kraju.

Nitko ne zna što nam donosi sutra, jer svaki dan nosi sa sobom dobre i loše trenutke. Naše poslanje nije da onima koji će naslijediti zemlju ispričamo što se dogodilo na današnji dan; za to će se pobrinuti povijest. Stoga, razgovarajmo o svagdašnjem životu, o teškoćama s kojima se suočavamo."

Danas, mnogo stoljeća kasnije, riječi tog mudrog čovjeka o hrabrosti, porazu, ljubavi, gubitku. sačuvane su kao zapisi koji nas podučavaju ljudskim vrijednostima koje se ne mijenjaju vremenom. Rukopis iz Akre tekst je koji nam otkriva da ono tko smo, čega se bojimo i čemu se nadamo u budućnosti dolazi iz znanja i vjerovanja koje možemo pronaći u nama samima, a ne u onome što nas okružuje.