Rođeni u nedjelju

Rođeni u nedjelju (1993) središnji je dio autobiografske trilogije koju uz ovaj čine romani Najbolje namjere (1991) i Razgovori u četiri oka (1996) napisani kada je redatelj već bio stupio u sedmo desetljeće života, a u kojima se vraća u najintimnije pejzaže svog djetinjstva. Od filma se Bergman zvanično bio oprostio nekih desetak godina ranije, autobiografskim remek-djelom Fanny i Alexandar (1982) čiji je su glavni protagonisti, kao i ovdje djeca, u filmu dječak Alexandar, a u romanu "Rođeni u nedjelju" osmogodišnji Pu, obojica slika i prilika samog Bergmana u nježnim godinama. A to djetinjstvo, kakvim ga razaznajemo iz filma i romana, kao i slavne autobiografske proze Laterna magica (1987), obilježilo je obožavanje rezervirane i emocionalno nestabilne majke, težak odnos sa strogim ocem pastorom te uporni bjegovi u svjetove mašte i iluzije.