Razgovori s vragom

Vrag voli ljude. Voli ih toliko da je sve što radi podređeno njima. Voli ih toliko da bi učinio sve samo da ih zadrži na svojoj razini, u materijalnom svijetu - jer ne vjeruje u postojanje bilo kakva drugoga svijeta, i boji se da ljudi, kad mu nestanu s vidika, odlaze u ništavilo. A ljudi nestaju kad se zaljube, kad se udube u neki filozofski ili etički problem, ukratko, kad god uspiju, makar nakratko, zaboraviti i zanemariti materijalni svijet.

U ove dvije priče autor Tertium Organuma razgovara s Vragom i predlaže nam svoju viziju svijeta i postanka čovječanstva. U Izumitelju, čovjek se suočava s posljedicama vlastita tehničkog napretka; u Dobroćudnom Vragu, kad sve ostalo propadne, Vrag se nađe prisiljenim pribjeći najkompliciranijoj tehnici za održavanje ljudi na materijalnoj razini. I baš oni koji su najdalje dospjeli u svome bijegu od materijalnoga, najviše će patiti jer, kako kaže Vrag: "Na kušnji je plemenitost"...