Pripovijetke iz jednog i drugog džepa

Karel Čapek, velikan svjetske književnosti, u Pripovijetkama iz jednog i drugog džepa odvodi čitatelja na putovanje kriminalističkim zemljovidom bivše Čehoslovačke. Njegove se pripovijetke, međutim, ne zaustavljaju na detektivskom pristupu zločinima koje u ovih 48 odreda humornih – oporih i melankoličnih – a nerijetko i apsurdnih minijatura tematizira, već nam autor donosi sociološki presjek društva, u kojemu je bilo koji prijestup samo dio svakidašnjice u kojoj živimo i puka ljudska činjenica, a moral i pravda su u oku promatrača.

Svojim fenomenološkim pogledom, a gdjegdje i psihoanalitičkim alatom, koji je tada bujao baš na područjima bivše Austro-Ugarske, Čapek i varalicama i prevarenima, i ubojicama i ubijenima pokušava dati lice čovjeka i pokazati da u svakome od nas istovremeno čuči i jedno malo lice dobra kao i sitno naličje zla.

O tome što će pretegnuti, počesto odlučuje tek slučaj. A slučajnost se prilikom otkrivanja počinitelja ravnopravno suprotstavlja oštroumlju istražitelja kao i dobroj staroj policijskoj rutini čija nam iskustvena kriminologija poručuje da zločine najčešće čine poznati ljudi iz okruženja ili već poznati prijestupnici.

Pisane u formi razgovora običnih ljudi, dinamičnim i urbanim stilom, ove će pripovijesti svoga autora, jednom kad zavirimo u njegove džepove, kriomice i s namjerom da ih čitalački opelješimo, potvrditi kao majstora žanra.