Preko granica

Saadat Hasan Manto (1912. – 1955.) dugo je slovio kao enfant terrible urdske književnosti. Birajući ponekad teme koje njegovi suvremenici i književni kritičari, a osobito dežurni dušobrižnici, nisu smatrali prikladnima za pristojnu lijepu književnost, Manto se tijekom cijelog svog književnog stvaralaštva borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima. Sasvim osobit, ali do krajnjosti iskren i u književnosti i u privatnim odnosima, izazivao je podjednako divljenje i zgražanje.

U opusu koji obuhvaća preko 250 pripovijedaka, stotinjak radio-drama i brojne eseje o suvremenicima, Manto je dao presjek indijskog i pakistanskog društva u onim segmentima koji često ostaju zakriveni oku čitatelja. Njegovi su junaci često ljudi iz polusvijeta – svodnici, prostitutke, kockari – ali često i sasvim obični ljudi u neobičnim, iščašenim životnim situacijama. Unatoč povremenom karikiranju likova, za Manta ništa nije crno-bijelo, nitko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. Vješto izvrćući situaciju i motive djelovanja svojih likova, Manto nas vodi od opovrgavanja k odobravanju i uči nas da u svijetu i zajednici oko sebe pronalazimo nešto pozitivno i u onim okolnostima i osobama koje smo isprava skloni prezreti i odbaciti. Osobitu pozornost Manto posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine, i njegove pripovijetke smatraju se ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće.

Otvarajući nove sadržajne i stilske mogućnosti, Manto je značajan ne samo kao autor koji je stvorio zamjetan književni opus, već i kao autor koji je utro put generacijama pakistanskih i indijskih književnika koji su došli nakon njega.

Zbirka Preko granica donosi četrnaest Mantovih pripovijedaka koje daju dobar pregled tema koje su ga zaokupljale i prvi put u našu književnu svakodnevicu donosi s izvornika prevedenog autora koji je svojom kvalitetom zaslužio da u njoj bude prisutan već davno prije.