Porculanska lutka

"Zvali su je Kukolka”, kaže on. Lutkica.
Neželjen je to podsjetnik na mamine porculanske zarobljenice u Londonu. Od svega što smo mogli ponijeti sa sobom iz Rusije, a nismo mogli mnogo toga, ona je odabrala njih. Jedino što je Rosie naslijedila od svoje povučene majke bila je knjiga ruskih bajki. No između redaka krije se još jedna priča. Ne tako davno Rosie je spokojno živjela u Moskvi, a majka bi joj prije spavanja čitala bajke. No svemu je tomu iznenadno došao kraj jedne ljetne noći, kad su joj ubili oca i sestru. Mnogo godina poslije, Rosie je doktorandica na Oxfordu, njezin zaručnik ne zna ništa o njezinu prijašnjem životu i boli, majku alkoholičarku progutala je bilježnica puna jezivih, rukom pisanih pričica. Očajnički želeći saznati odgovore na pitanja koja je muče, Rosie se vrati u domovinu i otkrije potresnu obiteljsku priču koja se proteže još od Revolucije 1917., opsade Lenjingrada i Staljinovih čistki naovamo. U srcu tih odgovora nalazi se mlada plemkinja Tonja, lijepa poput porculanske lutke, čija djela odjekuju kroz čitavo stoljeće.