Ordesa

Dobro bi nam došlo pisati o svojim obiteljima, bez ikakve fikcije, bez romana. Samo ispričati što se dogodilo, ili što vjerujemo da se dogodilo.

Iz tog se varljivo jednostavnog poticaja na početku Ordese zakotrljala književna lavina kakva nas pogađa jednom u mnogo godina, roman koji ne prestaje oduševljavati svojom emocijom i hrabrošću, lucidnošću i poštenjem.

Muškarac kojega u Ordesi Manuela Vilasa zatječemo kako razmišlja o nedavnoj smrti svojih roditelja je pisac. Ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran, pisac je to koji u svojim pedesetima želi ispričati što se dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... Kao na stranice najintimnijeg dnevnika, pisat će o sprovodima i o neimaštini, o razvodu i ovisnosti, i nekim čudom – onim koje umiju izvesti samo najbolji – život tog španjolskog pisca učinit će nam se odjednom beskrajno poznatim. U prelijepim fragmentima nježnosti i bola, dugoročnih poraza i kratkotrajnih ushita, u ovom bestseleru od posve drugačijeg štofa prepoznat ćemo svoj vlastiti.

Ordesa, mjestašce u podnožju Pirineja nezaboravnom je romanu Manuela Vilasa dalo ime, i boju. Žuta je boja duše, piše Vilas. Žuta je boja koja govori o prošlosti. A sjaj koji prati žutu – shvatit će svatko tko Ordesu pročita – pripada samo najboljoj književnosti.

Trezven, a elegantan autobiografski roman... Bolno precizan u onome što zapaža i poetičan u načinu na koji to opisuje...

New Yorker

Mračno i izazovno, ali emocionalno bogato djelo. 

Kirkus Reviews

Ordesa je album, arhiv, sjećanje bez laži ili utjehe… Ono što na kraju ostaje čista je emocija istine i tuga za svim što je izgubljeno. 

 Antonio Muñoz Molina

Knjiga puna suosjećanja prema gubitniku povijesti, običnom čovjeku. Izvanredna knjiga. 

El País

Ovo je ubod koji te ne ubija, nego liječi, ali ne bez boli. Ovo je topovski hitac koji ti potresa dušu… djelo najgrublje i najvelikodušnije iskrenosti… Kakva hrabra knjiga! Kako lijep i ugodan način da se pati! Usudite se.

Dani Rovira

Manuel Vilas napisao je lijepu knjigu. Tako da svi mi koji čitamo zapamtimo pravo značenje ljepote.

 Marta Sanz

Manuel Vilas piše i romane i poeziju, a ova je knjiga negdje između. Ordesa je oluja duše, meditacija o čežnji, samoći i sebi... Unatoč melankoliji kojom odiše, ona je ipak knjiga svjetlosti.

The New York Times Book Review

Moćna, iskrena, ponekad gruba knjiga o gubitku roditelja, o boli neizgovorenih riječi i potrebi da se voli i bude voljen.

 Fernando Aramburu