Nevjerojatna i tužna priča o nevinoj Erendiri i njezinoj bezdušnoj babi
Trenutno nedostupno u web trgovini
Za više informacija molimo kontaktirajte nas na +385 1 4815 162 ili pomoc@planetopija.hr
O knjizi
Ova jedinstvena knjiga, uz naslovnu novelu Nevjerojatna i tužna priča o nevinoj Eréndiri i njezinoj bezdušnoj babi, sadrži još šest pripovijedaka koje su sve, osim jedne, napisane i objavljene prije razdoblja piščeve pune zrelosti. Riječ je o godinama u kojima je Macondo otvorio vrata magijskom realizmu, u kojemu se stvarnost izražava preko magijskih obrazaca i legendi, a čuda se unose u svakodnevni život.
Nevina Eréndira i njezina bezdušna baba personificiraju nevinost i zlo, ljubav i njezinu izopačenost, a sama novela priziva zgode iz srednjovjekovnih epova i provansalskih ili trubadurskih pjesama, premda je, kao i obično, uronjena u bogat, raznovrstan i raskošan svijet Kariba.
Eréndirina baba precizno je izračunala da joj unuka duguje osamsto sedamdeset i dvije tisuće i tristo petnaest pesosa za štetu koju joj je nanijela, i zbog toga je vuče od mjesta do mjesta nudeći je vojnicima, krijumčarima, trgovcima, poštarima... Može li ljubav spasiti mladu djevojku iz pakla na koji ju je osudila njezina okrutna baba?
Detalji
Upoznaj autora
Gabriel García Márquez
Gabriel García Márquez (1927. – 2014.), rođen u Kolumbiji, jedna je od najvećih i najutjecajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagrade 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija i, nadasve, intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba, ponajprije onih koje pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku. Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama, on je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću. Među njegovim najvažnijim djelima su Sto godina samoće, Pukovniku nema tko da piše, Kronika najavljene smrti, Zla kob, General u svom labirintu, zbirka pripovijedaka Dvanaest hodočasnika i Ljubav u doba kolere. Godine 2002. objavio je prvi dio autobiografije Živjeti da bi se pripovijedalo, a njegova zadnja knjiga je Nisam došao držati govor.
