Nevidljivi čovjek

Mnogi kritičari ističu da je Ellison uključio gotovo svaki vid crnačke svijesti u svoje djelo: muziku, nasljeđe ropstva, tradiciju propovijedanja, ples i odnose između Sjevera i Juga. U jazzu je našao metaforu afroameričkog postojanja, a tehnika improvizacije na zadanu temu predstavljena je kao demokratsko načelo, načelo bitne jednakosti, koje protagonist usvaja... Preko duhovnih pjesama i robovskog preklinjanja predstavljena je cjelokupna afroamerička povijest. Kroz čitav roman muzička metafora provlači se kao općeprisutna pozadina sazrijevanja nevidljivog čovjeka.

Zvonimir Radeljković, prevoditelj

Bezimeni crni protagonist suočava se s kognitivnom disonancom izazvanom ponižavajućim mogućnostima koje mu se nude na svakom koraku. Putujući s Juga prema harlemskim ulicama i podrumima uvodi nas u naizgled paralelnu stvarnost, naspram koje naša vlastita nalikuje urnebesnom olakšanju. Pripovjedan napetim i zajedljivim glasom, roman obuhvaća simfonijski raspon američkog jezika, crnog i bijelog, stvarajući pritom, stilski i sadržajno, jedno od najsmjelijih književnih djela dvadesetog stoljeća.