Ljepota razlika

Kako se zoveš?, to me često pitaju. Ne razumijem ih, ali znam da me teta Maja naučila da kažem: „TIN.“ Teta Maja me naučila reći TIN, 11 godina, mama Mia, tata Filip, braco  Vili i seka Tia.

Ja imam autizam.

Tako svoju priču započinje dječak Tin koji je dijete s autizmom. Tin će nam u priči Ljepota razlika pokušati objasniti kako okolina, ljudi i život izgledaju iz njegove perspektive. Tin jako dobro razumije da je po mnogo čemu različit, da se on drugačije igra, uči, govori, ponaša i kreće te da mu nedostaju mnoge vještine. No, istovremeno će nam pokazati da on baš kao i svako drugo dijete puno osjeća, sve vidi i razumije te želi biti prihvaćen, voljen i vrijedan našeg poštovanja.

Cilj ove slikovnice je da kod malenih i velikih razvija razumijevanje prema autizmu, suosjećanje prema djeci i roditeljima koji žive s izazovima koje donosi autizam i prihvaćanje različitosti kao bogatstva života u svim njegovim izričajima.

Do sad sam se puno puta zapitao zašto me ljudi i djeca čudno gledaju. Zašto ponekad bježe od mene? Pa nije zarazan taj autizam! Zašto su ljudi zločesti? Ja naime čujem kada govore svojoj djeci da se maknu od mene kako se ne bi zarazili. Boli me to!

Nekad sam bio ljut i na sebe, pa sam se ozljeđivao. Nije me to tako boljelo koliko me boli to što nisam kao druga djeca. O tome mi mama i tata puno pričaju, i moja seka i braco isto. I moja Tika je tu i puno me voli. Znam da me voli jer me stalno liže i maše repom kada me vidi, a mama kaže da to znači da je sretna kad me vidi i da me Tika voli.

Sretan sam kad dobijem puno poklona, kad se moj braco igra sa mnom, kada idem na klizanje, kada se moji mama i tata smiju, kada me moja seka i njen Marko vode na kupanje i ne stišavaju me kada ja od sreće počnem vikati i lamatati rukama po vodi.

Zapravo sretan sam.