Leglo

Leglo. Riječ uz koju vežemo toplinu, i prve osjećaje privrženosti drugim bićima Životinjski nagon u leglu sveden je na nježnost s kojom se majke brinu za mladunčad. Ipak, leglo je i riječ koja dolazi u sintagmama poput legla zla i samim time veže naše prve udahe sa svime što nas poslije očekuje u životu, svime što će nas ranjavati, a time i definirati. Upravo je taj most između naše krhkosti s jedne strane i oštrih rubova svijeta s druge strane knjiga Leglo Suzane Matić. Manjak ili višak ljubavi; možda je to najveća tema priča Suzane Matić u kojoj svatko pokušava dokučiti vlastiti identitet i sposobnost za ljubav, o kojoj god vrsti odnosa da je riječ.

Poetski jezik ove autorice brzo nas i emotivno uvodi u priče, a njihova životnost i potresnost čine da još dugo ostajemo s njezinim likovima tražeći u njima i svoju vlastitu svjetlost i odraze svojih vlastitih života. Na kraju, ako to svjetlo zaista zasja u nama kao što se događa u pričama Suzane Matić, događa se i čudo: života ili književnosti.